Tuesday, February 2nd, 2010 at 17:27
Visited 2903 times, 1 so far today
Zeničani koje pamtimo – Paulin Mišković Pajo
Piše: Miro Vinduška
Još jedna od mnogih ličnosti koji su ostavili pečat u našem gradu je svakako Paulin Mišković – Pajo. Davne 1956/57 prozvala nas je učiteljica Nada Brkan iza male škole koja se nalazila iz sadašnje katoličke gimnazije. Bili smo zajedno u 1c razredu. Pajo se odmah istakao svojom živahnošću i nestašlukom. Jednostavno ga niko nije mogao smiriti. Ja mislim da je najviše od nas dobio šipkom po ruci. Bio je, što bi rekli, hiperaktivan. Kasnije smo primijetili da ima dječiju epilepsiju. Išli smo 4 ili 5 godina zajedno u isti razred. Pajo je bio jedno vrijeme glavni navijač Čelika, vođa koji je svugdje sa Čelikom putovao. Ponekad bi od uzbuđenja dobio napad na utakmici pa su svi navijači u glas vikali: “Daj mu ključ!” Kod nas je bio običaj kad neko dobije napad da mu se stavi neki metal u ruku, najčešće ključ, navodno će ga popustiti. To njemu nije smetalo jer je kratko trajalo a i on je prihvatao kao realnost. Pajo mislim da nema gdje ga nije bilo. Po raznim akcijama, aktivan planinar i svugdje gdje je bio neki događaj on je bio među prvima.
Najviše je bio poznat što se uvijek našao pri ruci ožalošćenima kada je trebalo pomoći oko sahrane. Bilo koje konfesije bila sahrana Pajo je znao običaje i regulisao sve. Kasnije je potpuno nestala epilepsija. Radio je u Domu štampe i tamo zaradio penziju. Kad mu se desila velika tragedija i kad je izgubio sina kratko nakon toga je doživio srčani udar. Razumljivo, bio je to veliki stres za njega. Telefonom sam mu dao podršku da istraje u tim za njega teškim momentima. Kad sm naredne godine dolazio sjeli smo u baštu od ćevabdžinice kod gimnazije i naravno pretrkeljali malo po prošlosti. Pohvalio mi se da je dobio zvanično dozvolu ceremoni mestera za sahrane. Čak sam i uzeo podsjetnicu od njega radujući da se imam nekom obratiti u koga imam povjerenje ako bi nekom od moje familije zatrebalo dok ja ne dođem. Ali kasnije sam saznao da mu srce drugi infarkt nije izdržalo. Podsjetnicu sam ostavio da me podsjeća na jednog čovjeka kome ništa nije bilo teško priskočiti svakom u pomoć.
Kada sam i sam doživio infarkt prije 2 godine prvo sam pomislio ako umrem da ću ipak imati s kim da, što se kaže, kahvenišem na onom svijetu, mada ne vjerujem u život poslije smrti.
Slični postovi
Written by: zenicaonline
Filed Under: Istorija Zenice
Tags: istorija Zenice, Miro Vinduška
Trackback URL: http://zenica-online.com/2010/02/zenicani-koje-pamtimo-paulin-miskovic-pajo/trackback/
Comments
Leave a reply
Ostavljanjem komentara slažete se sa pravilima korištenja.
Mirsad Đulbic
February 2, 2010 at 21:06
Ma nije moguće?! Pajo je bio drugar, kakvoga se poželjeti moglo. Dobro si sve o njemu napisao! Samo još nedostaje, da se navijačka grupa zvala “Smogovci”, što je ipak mnogo ljepše, nego “Robijaši”.
Pa čovječe i učiteljica nam je bila ista, Brkan Nada. Meni je bila učiteljiva u I i II razredu O.Š. To bi značilo, da je nas napustila da vašu generaciju prihvati. Na mojem prvom ljetovanju, nakon I razreda osnovne škole, ona nam je bila vaspitačica. Znaš li išta o Nadi? Gdje je?
muta
February 2, 2010 at 22:33
Pokojni Paulin Miskovic je dokaz da i od “malog” covjeka moze neko da postane legenda i mit! Za svakoga je imao lijepu rijec,mrava ne bi zgazio,sretan sam sto sam ga poznavao!Neka mu je vjecna slava i hvala!
muta
February 2, 2010 at 22:45
@za Miru! Posto kazes da ne vjerujes u “onaj”drugi zivot i posto je rijec o fudbalu evo jedan vic!
Suljo i Haso bili pravi”bolesnici” za fudbalom i desi se da Haso iznenada umre! Nakon par dana “javi se” u snu Sulji i naravno,pocne prica o “najljepsoj sporednoj stvari”na svijetu:
“Kako je “tamo” upita Suljo?
“Dobro,super…”odgovori Haso!
” A, ima li lopte tamo?” opet ce Suljo!
“Imamo i fudbalski klub,kazu da si u nedelju ti novi golman”!!!
kozolec
February 3, 2010 at 08:29
@muta,
pravac u Divanhanu. Vicevima ovdje nije mjesto.
muta
February 3, 2010 at 11:41
@za kozolec! Boga mi jarane,sigurno si i ti bio jedan od “poznatih”drotova,vidim po ovome kako me “tjeras u sisu”!
Dobro ne ljutim se,ali kad je rijec o pokojnom Paulinu na stranici
gdje “vicevima nije mjesto”,mislim uz ovu opasku meni si trebao i nesto reci o Paulinu,ako si ga znao! Nemoj mi se nervirati,budi pozdravljen!
Esegovic Drago
February 14, 2010 at 03:57
Mir i svako dobro tamo negdje nasem dragome sugradjaninu Paulinu i veliko Hvala od mene i moje obitelji.
Tog dragog covjeka upoznao sam od moje najranije mladosti,naravno
sa utakmica na mojoj dragoj Blatusi,a poslije i na Bilinom polju pa onda kako sam sazrijevao u zivotu,zajedno smo navijali i sirom bivse drzave pa
i sire.
Bio nam je moralna podrska u okviru zadatka (navijackog)ali desavalo
se da po neki od nas ode uu neku pogresnu mladalacku avanturu,tada bi
nas ispravljao,a za slijedeca gostovanja pravio i pravedne selekcije ko moze a ko ne putovati da bismo navijali za naseg Celika.
Eto samo malo ovih rijeci i od mene,mada se moze napisati puno puno
vise o tom divnom covjeku.
Pozdrav od Seltika svim mojim Zenicanima
maštar
October 17, 2011 at 18:33
…prvo sam pomislio ako umrem da ću ipak imati s kim da, što se kaže, kahvenišem na onom svijetu, mada ne vjerujem u život poslije smrti…
Kad čovjek ne vjeruje, onda mu je i mašta “sorimašna2…
miro vinduska
October 18, 2011 at 11:28
Mastar;i ja mastam ali o realnim stvarima i pokusavam svoju mastu da pretvorim u stvarnost.Mastat o necemu ,mozda,ne postojecim, smatram to praznom mastom.Kao licnost ste samo masta kako se i predstavljate sa svojim pseudomimom koji vam izgleda potpuno odgovara.sve najbolje