zenicaonline@gmail.com

TELEVIZIJA U ZENICI

Tekst i foto: Mirsad Đulbić

U jesen 1959. nas nekolicinu su poslali u Zagreb i Ljubljanu da nabavimo materijale za klubove „Narodne tehnike“. Namjestili su nam da posjetimo „Zagrebački velesajam“ uz napomenu da obavezno donesemo prospekte televizora i usisivača. Pojam televizor je bio uglavnom nepoznat u Zenici. Našli smo više izlagača TV tehnike iz svijeta, gdje smo mogli skontati šta je televizija. Na većini štandova su posjetioci mogli pogledati sebe na televizijskim ekranima. Za nas je to bio pravi doživljaj. Kada smo se smjestili u studentski dom, posjetili smo studentski TV klub. Mi smo toga dana propustili večeru i netremice gledali kompletan program tadašnje „Televizije Zagreb“. Kada smo se vratili i pričali u razredu i u svojim kvartovima, uglavnom smo ismijavani, kao da im pričamo o nečemu šta izmišljamo. Pola godine kasnije, u proljeće 1960. sam išao na Savezno takmičenje mladih tehničara u Beograd. Takmičenje se održavalo na Sajmištu. Od ulaza u Sajmište, na desnoj strani je bilo sjedište „Televizije Beograd“. Posjetili smo tada studio i vidjeli pripremu programa. Bili smo četiri dana u Beogradu, sa smještajem u Pionirskom gradu, gdje smo u TV klubu pogledali jedan nastavak humorističke serije „Servisna stanica“.

U Zenicu je televizija u odnosu na druge gradove, došla sa zakašnjenjem. TV program bilo moguće pratiti sa odašiljača Vlašić, a kasnije sa repetitora Lisac. Televizori su bili izuzetno skupi, pa se televizijski program uglavnom gledao u „TV klubovima“. Prvi zenički TV klub je bio „Željezničar“ i nalazio se u prostoriji restauracije zgrade željezničke stanice uzane pruge. Plaćala se članarina. Nakon toga otvoren je TV klub u Domu kulture (tzv. „mala sala“ na drugom spratu), gdje se u prvo vrijeme plaćala članarina.

U oba TV kluba je bilo posluženje jelima i pićima. TV klub „Željezničar“ je okupljao uglavnom porodične ljude, koji su dolazili jednom sedmično sa suprugama i djecom pogledati, tada 1962. g., humorističku seriju „Muzej voštanih figura“. U ostale dane se navraćalo pogledati TV Dnevnik.

Televizori su stigli u zeničke radnje početkom 1962. godine. Bili su vrlo skupi. Koliko se sjećam, trebalo je 7÷8 prosječnih plaća. Već od 1963. godine bilo je više televizora po stanovima. Vlasnici televizora su bili jako omiljene osobe u komšiluku i u društvu, posebno u dane sportskih prenosa, muzičkih festivala i humorističkih serija. Već 1964. godine je u Zenici bilo više televizora u ličnom vlasništvu, ali je bilo i podosta TV klubova. Jedan od klubova omiljenih kod omladine je bio u tadašnjem Domu mladih (zgrada „Duhana“ između samačkih zgrada C-1 i C-2). Ovaj TV klub nije imao članarinu. Taj TV klub je danju bio čitaonica omladinske štampe i šah sala. Za razliku od ostalih TV klubova, u ovom nije bilo dozvoljeno stajanje, ali je bio najveći i primao je do 100 osoba.

Već od jula 1965. godine, nakon privredne reforme, devalvacije dinara, uvođenja novog dinara bez dvije nule, te veće ponude kredita, a posebno radi linearnog povećanja plaća za 30%, u zenička domaćinstva je ušlo više televizora. Kredit se otplaćivao 18÷30 mjeseci i to je bio poticaj za brojnije kupovine televizora.

Tada se mogao gledati samo jedan tzv. Prvi program. Kasnije se pojavio Drugi program, ali se nije mogao gledati bez konvertora na televizorima, koji su se najviše koristili u domaćinstvima. Nabavljani su konvertori za drugi program, a bilo je nabaviti i televizore koji su imali tu mogućnost, ali su bili posebno skupi. Obzirom na nestabilno napajanje električnom energijo, radi zaštite televizora, korišten je stabilizator napona.

Nakon pojave kolor televizora i TV emisija u koloru, na TV ekranima je vršena najava da je program u koloru. Prijem programa u koloru je bio onemogućen nedostatnom tehničkom opremljenošću odašiljača i repetitora, ali i izuzetno skupih televizora.

Tada su se pojavile polivinilske folije sa horizontalnim pojasima duginih boja, pa jednobojne folije (zelene, plave, ružičaste,…). Folije su se stavljale ispred ekrana radi ugođaja kolora i kao biva su smanjivale veličinu rendgenskog zračenja katodne cijevi.

Prvi planinarski dom u BiH, koji je imao televizor, bio je dom na Smetu. Obzirom na smještaj doma u dubodolini, prijem TV signala je bio naprosto nemoguć – što vrijedi i za sadašnje doba. Na uzvisini, gdje je sada žičara, mi smo mjerili jačinu signala od odašiljača sa planina Zvijezda i Vlašić. Odlučili smo da signal sa Vlašića odbijemo (refraktujemo) i usmjerimo ka planinarskom domu Smet. Nakon probe sa tablom aluminijskog lima, konstruisan je, izrađen i postavljen refraktor TV signala, koji postoji i dan-danas. Pisac ovoga teksta je konstruirao taj refraktor.

Kasnije je izgrađen repetitor na Klopačnoj stijeni, koji je pokrivao zeničku kotlinu sa „džepovima“ koje nije pokrivao repetitor na Liscu.

Treba znati, da se radio industrija tadašnje FNRJ brzo prestrojila na proizvodnju televizora. Koliko znam istoriju televizije, prvi TV prijemnici su proizvođeni u preduzeću RIZ – Zagreb (radio industrija Zagreb). Bili su to televizori oznake TV104 “Kumrovec” i započeti sa proizvodnjom 1956. godine, po licenci Philipsa.

Zavodi radio i rendgen (Zavodi RR – Niš) su ušli u prvu serijsku proizvodnju televizora u socijalističkim zemljama i na Balkanu. Televizori su proizvođeni po licenci Philipsa. Prvi proizvedeni televizori su bili oznake RR-865.
Od ručica radoznale djece, televizori su bili „zaštićeni“ najčešće vratancima ili se nabavljao takozvani TV kabinet, koji je imao svoj stolić na 4 nogice i neka vratanca.

Evo jednoga vica iz šezdesetih godina:
Mama, mamaaaaa!
Mogu li da gledam televizor?
Možeš sine, samo nemoj da ga pališ!

U slikovnom prilogu su fotografije sa ucrtanim položajima prvih zeničkih TV klubova, te fotografije tadašnjih C/B televizora proizvodnje RIZ i Zavodu RR.

Zenički suvenirireklamadzunglasiva

About the Author

Related Posts

  1. Kasim (prvi tim)

    Odlicno Mirsade, svaka cast za ovaj tekst.I ja tacno znam da je moj otac 1968 godine, kupio taj televizor RR-865.I dobro se sjecam kad nam je nestalo tona.Dosao je Meho Curukovic i sjecam se da je vozio vespu “Lambreta” koja se palila na guranje, a to je bilo nesto.Otisla lampa PCL-82 ovo je garantovano tacno.Jer drugi put kad je otisao ton, mi smo cini mi se Nami kupili tu lampu i zamijenili.

    E sad ima jedan zanimljiv detalj o tim mehanicarima.U Klopcu je i dan danas Camil Duvnjak.On se oko 70tih godina poceo baviti popravkom.Nesto je ko i znao, nekad je dolazio do Mehe i pitao, uglavnom se snalazio.Ali je dobio epitet i majstora pa su seljaci tu iz Klopca a i okoline samo dolazili kod Camila.Samo da naglasim da su u pitanju bili lampasi.I kad mu neko donese televizor na popravak, on obavezno kaze dodji za dan ili dva jer ima puno posla.I kad ovaj ode, Camil u sobu skine zadnji dekl, pokrije se dekom i sebe i televizor i onda zeni kaze da ugasi svjetlo u sobi.On skuzi koja lampa ne gori, izvadi je i kupi drugu.Ali je Camil postao i majstor, pa su govorili da je on doktor.Pojavom senzora i digitalaca, camil je izgubio posao.Naravno nije imao pojma.I jednom sam ja navratio i pitam kako ide, a on kaze.”E moj Kasane, ovi novi televizori ne valjaju nista.Samo varaju svijet, oni stari su zakon”.Ja sam ga vrlo dobro razumio.

  2. Mladen

    Clanak za knjigu o Istoriji grada Zenice. Svaka cast gosp. Dulbic.

  3. A.B.

    Profesionalno kao i uvijek … milina za citati …

  4. miro

    Posto sam i ja radio kao RATV mehanicar dodat cu nesto kao kuriozitet.Negdje 1969 godine sam popravljao Tv u zgradi iznad Kasata.Tv je bio tip 511 ili 611 prvi televizori koji su dosli na YU trziste bili su americki koje je uvozio RIZ zagreb.Vlasnik mi je pricao kako je kupio bas 1959 Tv i da mu je stajao neupotrebljavan sve do 61-62 kada je mogao da uhvati signal.Vlasnik se zvao Vlado Stijacic.Dokaz da su ljudi i u to vrijeme isli ispred vremena.Inace u RR nis Servisu prvi tV je bio tip 850 filips manji ekran,a zatim su licencu uzeli u Nisu pa su ispadali tipovi 865,866,869,automatik,isti je bio kao kabinet ,takav smo iznijeli na ledjima na lisacu dom i gledali prvi put celika mislim da je igrao sa Napredkom iz Krusevca.Kasnije dolazi tip Major 67,koji se zadrzao sve dok nisu dosli tipovi pola tranzistorizirani pola el .cijevi Tp 67 je izlazio pod raznim imenima npr Ambasador.kristal i sl.prvi tv kolor je bio Ei Nis spektra i Hitaci japan 37 cm ekran.E dalje su se samo kotili.ali tip 865 je bio najkvalitetniji i najpouzdaniji bar iz mog iskustva.

  5. Kasim (prvi tim)

    Molba za Miru.
    Molim te hoces li mi odgovoriti, da li sam u pravu za onu PCL-82 koja je bila tonska.Cini mi se da nisam zaboravio.

  6. miro

    potpuno si u pravu.bile su dvije lampe PCL 82 jedna u tonskom dijelu a jedna u vertikalno linijskom dijelu prijemnika.A u narednim tipovoma su upotrebljvane PCL 85 i 86.

  7. Zdenka

    Hvala na još jednom odličnom tekstu.
    Koja koincidencija, mene je otac 1959 poveo u Zagreb. On je naravno išao službeno na “Zagrebački velesajam”, a ja sam mu pravila društvo. (Imala sam tada 17 godina i išla u gimnaziju u Zenici – onu koje više nema!)
    Sjećam se kako smo se čudili hodajući po Sajmu i gledajući sami sebe na TV ekranima. Kasnije smo otišli u grad, a tamo je u jednom izlogu, na uglu Jurišićeve i Trga bio televizor i mogao se gledati program!)
    Drugi put sam televizijski program gledala 1960, kod bake u Sarajevu. U kući u kojoj je stanovala bio je neki klub u podrumu i tu se mogao gledati prenos sa Olimpijade u Rimu.
    Prvi televizor je u našu kuću stigao početkom 1961. godine, ne znam koje je marke bio, vjerovatno EI Niš. U to vrijeme u C-2 je možda bio još jedan televizor, nisam sigurna. Znam da smo mi bili jako popularni i da su nam dolazile komšije čak i iz Željezničkih zgrada.
    Mijo i Čkalja se nisu propuštali!
    Hvala još jednom na ovom tekstu!

  8. SELTIK

    http://www.youtube.com/watch?v=sFxJI9ubTTU
    Kad vec gospodja Zdenka pomenu Ckalju e onda da je pocastim sa nekim insertima iz mnogobrojnih Ckaljinih dogodovstina u crno bijeloj tehnici,malo je kasnije snimljeno od njenog prvog tv-a ali je svejedno lijepo.

  9. Zdenka

    Hvala SELTIK.
    Uz ovaj tekst g. Đulbića može i ovaj snimak sa YouTube, http://www.youtube.com/watch?v=I-UMZT8hgZA&feature=related.
    “Spica Dnevnika TV Beograd (i ostalih televizija u okviru JRT) emitovana od 1958. do kraja 60-tih godina.”
    Odnosi se na period o kome se ovdje govori!

Leave a Reply

%d bloggers like this: