Svi znaju Božu

Friday, February 19th, 2010 at 07:07

Visited 1020 times, 2 so far today

Svi znaju Božu

Priredio: Kerim Sačak

Prepisano iz knjige Vlastimira Jovića „Zenica koje više nema“

Ovo je istinita priča o dječaku koji je zahvaljujući upornosti i dobrim ljudima nadjačao zlu bolest – dječiju paralizu. Bolest, koja ga je kao mališana prikovala za krevet i paralisala mu čak i govorne organe. Izgledalo je da će nesrećni i siromašni dječak iz Zavidovića brzo uvenuti. Ali, ispostavilo se da u njegovom slabašnom organizmu ima nešto snažno, veliko. Da dječak posjeduje upornost koja može da služi za primjer.

Težak je bio put do rehabilitacije Bože Sutona, miljenika fudbalera i publike. Sada mladića koga poznaju gotovo svi ljubitelji fudbala od izvora do ušća Bosne. Njegovi dobrotvori u Zavidovićima nastojali su svim silama da njegov organizam liječe savremenim medicinskim sredstvima. A Božo, shvativši da su tjelesne vježbe njegova velika šansa da se izvuče iz „kliješta“ paralize, počeo je marljivo da „trenira“. Taj „trening“ postao je sastavni dio njega. Varaju se oni koji misle da Božo na stadionima prije početka utakmice trči da bi samo paradirao. Trči on i bez prisustva gledalaca. U sportu je o vidio i našao mogućnost svog opstanka.

Evo šta o Boži kaže njegov veliki prijatelj dr. Milan Pandurov:
- Božo je neobično mio i pošten mladić. Bio je nepokretan ali, eto, zahvaljujući u prvom redu gvozdenoj volji za životom uspio je da se izvuče. Njegova upornost za svaku je pohvalu. Dobro se sjećam, poslije nedavnog susreta: Borac – Čelik u Banja Luci, fudbaleri Čelika primjetili su Božu. Bio je pokisao kao miš. Odmah su intervenisali. Odveli su ga u svlačionicu i Božo je mokro odijelo zamijenio suvim dresom i trenerkom. Ponavljam to je divan dječak kome bi svako human trebalo da prilazi kako to Božo i zaslužuje. Da niko od njega ne pravi gradsku budalu.

U Zavidovićima za Božu nema problema. Svi ga vole i svi se lijepo ophode s njim. Međutim, kao što smo imali priliku da vidimo, to nije slučaj kad Božo napusti „grad na Krivaji“. Jer, oko njega znaju da se okupe kojekakvi „mozgovi“ koji pokušavaju da prave viceve na njegov račun.

I, tako – Božo navijač Željezničara iz Sarajeva, Čelika i zavidovićke Krivaje. Božo, poslušan sin svoje majke. Nikada ne kreće na put bez njezinog znanja. A ako mu se ukaže prilika da ide sa fudbalerima negdje dalje, onda traži od nekoga iz uprave kluba da napiše u Božino ime pismo sa otprilike ovom sadržinom:

- Draga mama, pusti Božu. On će ići sa igračima u to i to mjesto…

Što je posebno važno Božo tada traži od autora pisma da potpiše garanciju da će na putu paziti na njega.

Zbog toga, ne dirajte Božu. Prihvatite ga onako kao što to čine njegovi dobrotvori u Zavidoviću i Zenici. On to zaslužuje. Humanost je velika vrlina ljudi.

P.S. Božo Suton je ovaj svijet napustio krajem decembra 2007. godine. Tu vijest možete pročitati na sljedećem linku Umro Božo Suton, odakle je i preuzeta fotografija.