Tuesday, February 9th, 2010 at 21:52
Visited 753 times, 2 so far today
Neobični Zeničani (3)
Piše: Miro Vinduška
Kod našeg naroda je bio običaj da se majstorima dok rade nađe pri ruci malo mezice i flaša naravno, da se ne daj Bože ne rasuše. Tako su Kemo Glavaš i njegov nerazdvojni pajdo Bilan godinama uživali u gostoprimstvima domaćina. Moleri su bili po zanimanju. Malo po malo Kemo je zagrizao dobro u alkohol da više nije bilo povratka. Zadnja mu je stanica bila kod Lalića i nije išao dok ne nabavi polovku Vlahova bez koje, kako kaže, ne smije u noć zakoračiti. Često si ga mogao naći da je zanoćio iza kontejnera jer nije mogao doći do kuće. Ali šta je bilo karakteristično kod Keme što bi se malo za koga moglo reći. Za vrijeme ramazanskog posta on jednostavno ne popije ni kap alkohola. Zato bi nastavio kao da nikad nije ni postio. Ni sam nije znao objasniti kako to da ostalim danima ne može bez alkohola. Bio je u očima mnogih fenomen. Moć Alaha ili neke sile koja ga je možda držala za vrijeme posta trijeznim.
Vozeći se u vozu za Sarajevo nađem se u kupeu sa jednim alkosom, Mutevelijom i jednim studentom psihologije. Mutevelija je iskoristio priliku da ispriča svoju priču alkosu, kako je i on pio, ali jednog dana kada je zaspao pijan ispod šljive ukazao mu se Alah i izružio ga. Kao misliš li ti na svoju djecu, ženu i tako to. Mladi budući psiholog uhvati također priliku da i on sa svog stanovišta pokuša objasniti kako je došlo do toga da se ovaj okani alkohola. Naravno suprotno od Mutevelijeve teorije. Pošto smo se približavali Sarajevu nisam imao vremena da im ispričam slučaj od Keme, inače da sam započeo diskusiju morali bi produžiti do Ploča. Ni meni nikad neće biti jasno kako mu je to uspijevalo. Samo mi je bilo žao sto nisam mogao čuti mišljenje studenta psihologije jer je na mene ostavio utisak kao neko ko dobro raspolaže materijom.
Slični postovi
Written by: zenicaonline
Filed Under: Istorija Zenice
Tags: istorija Zenice, Miro Vinduška
Trackback URL: http://zenica-online.com/2010/02/neobicni-zenicani-3/trackback/
Comments
Leave a reply
Ostavljanjem komentara slažete se sa pravilima korištenja.
Mirsad Đulbic
February 10, 2010 at 12:36
Imala je Zenica svojih alkosa iz različitih slojeva društva. Meni su bili interesantni pripadnici obrazovanijeg i dobrostojećeg sloja. Neću o imenima, jer su bitne pojave, a i ljudi su živi i zdravi. Neka se zovu Prvi i Drugi. Prvi je držao “katedru” u “Balkanu”, pa kada se “Balkan” zatvori, on na voz za Beograd i pravo u bife vagon. Čim uđe, šankeru da ličnu kartu i zamoli ga, da mu napomene kada je Vrpolje da izađe. Tako, milicija ako naiđe u kontrolu, lična je kod šankera. U Vrpolju izađe i presjedne na brzi za Sarajevo. Taj brzi je dolazio u Zenicu oko 05,40 sati, pa je išao na kafu i ako može na posao, a ako ne može, tada kod Drugoga na vikendicu da “dođe sebi”. Drugi je imao sistem pijuckanja cijelog dana. U radno vrijeme piva, dvi, tri pa dokle stigne, a potom na “dosipanje” u “Opatiju”, a iz “Opatije” jal kući ženi na oči, jal u vikendicu.
miro
February 10, 2010 at 16:08
Prica mi je poznata.Zato ja pisem samo o onima koji nisu vise medju zivima i kojima su i kosti ”istruhle”inace bih morao pitati za autorsko pravo.