Zenica Online – novosti i price iz Zenice

Naturlich !

Piše: Miro Vinduška

Usko vezani za svakodnevni život građana su naravno bili brice i konobari. Prva jutarnja kafica, pa svježa štampa, je bilo potrebno za početak novog radnog dana. Ali ne samo to. Dnevne novine nisu sadržavale interne novosti iz prošlog dana. Ko je uhvaćen u zijanu kod tuđe žene, ponovio se što snahom sto garderobom. Kod koga je punica gazda u kući itd. Ili ko je u birtiji “pretjer’o” pa se “pomaklj’o” sa najboljim jaranom, “prespav’o” pod obalom itd. Ili zar niste primjetili da Ramino dijete liči na Bajru? To su bile novosti po koje se išlo rado u te ustanove.

Svako je imao svoga bricu i on je bio najbolji. Konobar koji je nekad “davo” na veresiju je, naravno, bio najbolji. Zato su konobari bili često premještani i kao takvi bili poznati široj čarsijskoj javnosti. Bili su omiljeni ili omraženi ako ti nisu vratili kusur itd. Meni su ostali u sjećanju Murat i Nurko Kahrimanović, Drago, Andrija, Šefik koji je kod svake runde i sebi “zovn’o” pa bi na kraju šihte otišao četveronoške kući. Ni ostali nisu bili po tom nešto bolji ali se Šefiik isticao.

Legenda je naravno Zaim zbog koga je i ovaj uvod u priču potrajao. Zaim, rođeni Tuzlak, skrasio se u Zenici i čitav svoj život je ostao u njoj. Vrlo elegantan, učtiv, uvijek spreman na priču. Kao i svi iz njegovog žanra obožavao je i dobru kapljicu. “Ljuštrio” je sve, od “Karabajića” do hazardnih pića. Kao i svi junaci od Stevana Sremca i Zaim je poprimio naviku da upotrebljava strane riječi, u to vrijeme je Njemački bio top. Imao je naviku da često upotrijebljava riječ “naturlich” (naravno) i kad je trebalo i kad nije. Riječ je izgovarao skraćeno – tirlih. Zato je i dobio nadimak Zaim Tirli. Sa vremenom je postao stariji i pomalo senilan pa su mušterije znali da zloupotrebljavaju njegovu ljubaznost. Dok bi nosio “tacnu” (poslužavnik) sa pićem, a to je radio u lijevoj ruci, neko od gostiju bi se obratio sa pitanjem da li zna koliko je sati. Tirli bi naravno izgovorio čarobnu riječ “natirlih”, okrenuo tacnu da vidi na sat i sve piće bi završilo na podu. Uz smijeh gostiju, psovke Zaima i ukor šefa sale.

Zaim je doživio duboku starost a pošto je od familije imao samo sestru u Tuzli koja je prije njega umrla,o njemu se brinuo Andrija krojač koji je kasnije bio taksista. Andrija je bio za Zaima sve. Prebolio je i lom karlice, a da li je umro prije rata ili kasnije, mada je bio moj komšija, ne mogu da se sjetim. U svakom slučaju Zaim Tirli je ostao legenda u našoj čaršiji.

Zenički suveniri

Slični postovi

• March 7, 2010 -- Sjećanja (4) (6)
• March 4, 2010 -- Sjećanja (3) (0)
• March 3, 2010 -- Sjećanja (2) (6)
• February 28, 2010 -- Sjećanja (1) (1)
• February 24, 2010 -- Alija Bećarina (1)