Wednesday, February 24th, 2010 at 18:25
Visited 774 times, 5 so far today
Alija Bećarina
Piše: Miro Vinduška
Mnogi mlađi Zeničani ne znaju neke jednostavne ljude, neupadne, tihe i miroljubive koji su u svoje vrijeme bili poznati po nečem što postaje dio istorije jednog grada, organizacije i sl. Ne znam tačno kada sam sa gospodinom Alijom zadnji put pričao i to vrlo teško jer je bio nagluv. Bili smo jedno vrijeme komšije da bi oni preselili u čelični soliter. Svakodnevno ste mogli vidjeti jednog starijeg čovjeka visokog čela sa rukama na leđima kako šeta ulicama. Nikad niste mogli pretpostaviti da je jedan sportski kuriozitet vezan za tog čovjeka.
Alija Smajlović poznat kao Alija Bećarina je bio dugo godina fudbalski sudija, respektovan kao malo koji sudija. Navijači su vrlo nezgodni prema sudijama ali Alija nije imao nekih većih problema jer je bio blage naravi. Nekih poslijeratnih godina fudbal u Zenici je bio u punom jeku. Poslije radnog vremena su žurili na trenig, što sami da treniraju a što da gledaju svoje pulene. U to vrijeme je bio Alija jedan od rado gledanih fudbalera zahvaljujući svojim neobičnim centaršutevima i slobodnim udarcima. Koliko je dao golova iz slobodnih udaraca mogli bi mu pozavidjeti i sam David Bekam ili Slišković, a i najveći medju njima Siniša Mihajlović. Ali jedan drugi kuriozitet je vezan za Aliju Bećarinu. Svi se sjećaju da je Blaž Slišković davao golove iz kornera i to poznatim golmanima Panteliću i Mariću. Alija je u svojoj bogatoj karijeri dao koliko se ja sjećam i kako sam ponekad slušao i čitao, dao 48 ili čak 68 golova nisam baš siguran jer te mi se cifre vrte po glavi.
Njegovog sina Mirsu zvanog Zmija možete još uvijek pronaći kako pika loptu na Kamberoviću ili Papirnoj pa možda neke pojedinosti više saznati o legendi zeničkog fudbala.
Slični postovi
Written by: zenicaonline
Filed Under: Istorija Zenice
Tags: istorija Zenice, Miro Vinduška
Trackback URL: http://zenica-online.com/2010/02/alija-becarina/trackback/
Comments
Leave a reply
Ostavljanjem komentara slažete se sa pravilima korištenja.
Kasim (prvi tim)
February 25, 2010 at 15:09
Dobro sam poznavao Aliju.Radio je u stampariji Zeljezare u podrumu zgrade.Tamo je radio i moj kolega, pa sam cesto bio kod njih.Alija je bio poseban, i pun nekih dogodovstina i prica.Evo jedne.On i njih cetvero, znaci petero, pili su redovno kafu ujutru i oko jedan.Alija je bio glavni kuhar, i on je ujutru docekivao sa kafom, i oko jedan pozivao na kafu.A oni su na smjenu kupovali redoslijedom kako nestane kafe, zna se na koga je red.Alija je nije nikad kupovao, a to oni nisu znali.Evo u cemu je fazon.Kad bi god pravio kafu, on je po jednu ili dvije kasicice odvajao na stranu u neku svoju kesu.I tako kad prodju ove cetiri kese sto ostali kupe, izdvajanjem iz svake ture po malo on namiri svoju gidu, tako da on nikad nije kupio, a svoj red postovao i donosio.To je slucajno otkriveno, i on je priznao, kao sto on kaze nestasluk.A taj nestasluk je trajao podugo.I nista se nije desilo, samo se ocekivao novi potez Alijinog nestasluka.