Wednesday, February 17th, 2010 at 17:44
Visited 2541 times, 6 so far today
3u1: Adela Beriša-Fazlagić
Odgovore za rubriku 3u1 nam je dala Adela Beriša – Fazlagić, mlada, lijepa, pametna i uspješna Zeničanka, predsjednica Asocijacije žena SDA Zenica i generalni Sekretar holandske fondacije SPARK BiH/ Business Start – Up Centre Zenica.
1. Zašto voliš Zenicu i šta ti se sviđa u njoj?
„Miholjsko ljeto…moje omiljeno doba godine…svježi, sunčani dan, okićen zlatnim lišćem… Dan započinjem mojom omiljenom pjesmom i razgovorom sa najboljom prijateljicom…naći ćemo se kasnije.. Po izlasku iz kuće, ljubim muža i žurno izlazim na ulicu…nigdje miholjsko ljeto nije tako lijepo kao na zeničkom bulevaru… Šetam polako obalom uz rijeku Bosnu, osjećaj spokoja me obuzima…ovako bih mogla danima..osjećam pripadnost… Vidjela sam mnoge svjetske znamenitosti, metropole…ali nigdje se nisam osjećala tako dobro kao taj „obični“ dan u Zenici… Do mjesta sastanka srela sam bar troje prijatelja a učinilo mi se da sve ostale prolaznike poznajem… danas su i ljudi nasmijaniji nego obično (ili mi se samo učinilo..) Moji prijatelji će dobiti dijete!!! To je najljepša informacija koju sam čula u posljednje vrijeme..život je lijep… Moja porodica, mama, brat i seka žive blizu…večeras ćemo se svi naći…“
Zenicu volim zbog ovakvih „običnih“ dana, kojih je bilo i kojih će, ako Bog da, biti i u budućnosti, koje ću osjetiti i doživjeti na isti način bez obzira u kojoj životnoj situaciji se nalazila…kao i do sad…
2. Šta ti smeta u Zenici?
Smeta mi što sam tog lijepog „običnog“ dana, šetajući, osjetila veliku zabrinutost, tugu i „težinu“ bremena koju nose moji sugrađani… Što sam naišla sam na polomljene putokaze, devastirane autobuske stanice, polomljene klupe i kante za smeće, na čopore pasa lutalica… Zrak više nije tako čist kao prije…grad nije čist, smeće na sve strane… Ali gore od polomljene klupe, kante…je činjenica da je to posljedica ljudskog nemara, nakupljenog bijesa i nezadovoljstva, delikvencije, nekulture življenja… Razloga za takvo stanje sigurno ima (teško je danas imati neke standarde kada se svaki dan borimo za golu egzistenciju), ali zašto uništavati i ono što imamo… Svako od nas može i treba stvoriti neku dodatnu vrijednost u ovom gradu…ona ne mora uvijek biti materijalna… može biti običan gest, ideja, inicijativa, lijepa riječ…
Ljudima ipak danas najviše nedostaju lijepi i inspirativni međuljudski odnosi…Nikog ni na ovoj web stranici nije toliko dotakla vijest o nekoj materijanoj stvari koliko priča o običnom, malom-velikom čovjeku…o Neziru, o Bilanu, o…. vaše priče su našle put pravo do srca svakog čitaoca.. Ako se osobi koja moli za pomoć (onoj kojoj pomoć iskreno treba a nije joj to „posao“) obratimo sa smješkom i nekoliko lijepih, ljudskih riječi, iako nemamo ništa da joj damo, ta osoba će se uspraviti, nasmiješiti i ljubazno odgovoriti…vratili smo joj ljudsko dostojanstvo a to je vrijednije od bilo koje sadake..
3. Tvoj prijedlog za poboljšanje života u Zenici?
Djelimično sam odgovorila na ovo pitanje u prethodnom..
Mislim da je formula ako ne boljeg onda bar zadovoljnijeg i sretnijeg života, da počnemo raditi na sebi i na onome što možemo promijeniti. Trošiti energiju i živce na kritiku svega oko nas (za šta itekako ima osnova ali to nije najefikasniji način rješenja problema) a to vrijeme ne potrošiti na sebe i ljude do kojih nam je stalo je grijeh.
Naime, učimo strane jezike, prihvatimo svaku šansu za dodatnu, neformalnu edukaciju (ima ih puno i većinom su besplatne) gdje ćemo pored učenja upoznati i veliki broj kvalitetnih ljudi (stvoriti socijalni kapital), budimo spremni da radimo i po 12 – 14 sati dnevno, vodimo međusobni dijalog, slušajmo se i učimo jedni od drugih, družimo se i namećimo standarde jedni drugima… Ako svako postavi neki standard (kao što ste vi, Vučak i Hana uradili sa ovom stanicom, gdje se ne usuđujem bilo kako odgovoriti na ova, naizgled, jednostavna pitanja) vjerujem da će i kvalitet našeg života i vremena koje „trošimo“ biti znatno bolji.. Svaki dan razmišljajmo o novim idejama i projektima (nekad će neki i biti „taj“)… Budimo spremni izdvojiti nekoliko sati svog vremena sedmično/mjesečno da uradimo nešto korisno za zajednicu, društvo, bez novčane naknade… Imajmo više lične odgovornosti i samokritičnosti u obavljanju svakodnevnih poslova… Pomažimo jedni drugima u razvoju i napredovanju, podržimo i motivišimo jedni druge…
Ovako nećemo riješiti sve probleme (jer i ne možemo), ali ćemo svakako poboljšati svoj i život ljudi oko nas…te doprinijeti boljoj ukupnoj slici…malim koracima..
Slični postovi
Written by: zenicaonline
Filed Under: Intervju 3 u 1, Intervjui
Tags: intervju
Trackback URL: http://zenica-online.com/2010/02/3u1-adela-berisa-fazlagic/trackback/
Comments
Trackbacks
- Najbolje su ipak Salčinove kifle | Zenica Online - novosti i price iz Zenice 04-25-2010 at 17:39
Leave a reply
Ostavljanjem komentara slažete se sa pravilima korištenja.
komentator
February 17, 2010 at 22:09
odlicni odgovori
Mediha
February 18, 2010 at 00:01
Poslije svih dijaloga i monologa na ovom portalu, vezanih za lokalni seljakluk, pravo je osvjezenje procitati ovaj intervju sa Adelom Berisa Fazlagic. Divan primjer kako se i kritika moze kulturno uputiti i kako je za sve pozitivno i produktivno u zivotu potrebno upravo ovo sto Adela koristi u svom rijecniku, a to je: MI. Nemamo nista od natezanja u smislu MI i ONI i od ocekivanja da samo ONI pocnu raditi na sebi, jer tako ONI nikada nece postati MI.
Glasam za lijepu ljudsku rijec, a u ovom clanku sam pronasla mnogo toplih i motivirajucih rijeci.
Hvala!
NON
February 18, 2010 at 16:45
Adelu poznajem. I njen rad i trud. Zanesenost i okupiranost da nasu okolinu ucini boljom. Stoga i njen tekst za mene licno predstavlja cinjenicno stanje, djelic njenog rada i mnogo vise od pismenog izrazaja, atributa i metafora..
I upravo jednostavnost njenih pogleda u pravcu opismenjavanja nase sredine podrzavam u potpunosti. Sto vise budemo radili, imacemo manje vremena za kritiku i izgovore. Kad uradimo malo za nasu okolinu, prestacemo kovati urote o velikom Sarajevu, hladnoj Europi. A malim doprinosom, govoreci iz licnog iskustva, dovuci cemo u nas grad i velike investicije i bolje sutra za nas.
A potom bi se mogli i usuditi navece prosetati svojim gradom uz realne sanse da koji put i klimnemo glavom ljudima s kojima smo odrasli..
Muhamed Granic
February 18, 2010 at 17:42
Upravo ovakve licnosti i ljudi su razlog zasto volimo nas grad i zasto ,kada odemo negdje, s ponosom kazemo da smo Zenicani. Njen entusijazam i rad se neogleda samo u njenom licnom prosperitetu vec i u napretku i razvoju svih gradjana Zenice a i Bosne i Hercegovine. Njeno zalaganje treba da bude primjer svim mladim ljudima i nadam se da ce se ti isti nakon ovog procitanog intervjua zapitati “Sta ja mogu da uradim za sebe i svoju okolinu?” i poceti da razmisljaju izvan “kvadrata”.
S postovanjem
ARMEND KAHRIMANOVIC
February 18, 2010 at 19:35
Adela svaka cast
Brankica Palavra
February 19, 2010 at 08:30
Draga Adela, ti ne samo da si oduvijek inspirisala svojim rijecima vec i djelima. Svijetu je potrebno vise Adela takvih kao sto si ti. Kao sto je Mahatma Gandhi rekao: “Mi sami moramo postati promjena koju trazimo u svijetu.” Malim koracima postizemo velike rezultate. Kakvi smo prema svojoj familiji odrazava se i na nasem odnosu prema zajednici, a kako se svijet smanjuje zajednica postaje veca i o nama ovisi da li cemo da stvaramo dugotrajne, duboke i kvalitetne odnose ne ocekujuci novcanu naknadu. Prisjetimo li se jednog takvog dosadasnjeg odnosa, isplivace osjecaji vezani za taj odnos, necemo se sjetiti sume novca koju smo imali u novcaniku u to vrijeme. Svako nase dobro djelo koje nije protkano licnom koriscu je kao plamencic svijece u beskrajnoj tami, stoga ne dozvolimo da ta svijeca dogori: mislimo pozitivno, cinimo dobro, cijenimo vrijednosti, upalimo neupaljene svijece, obasjajmo svjetsku kartu svjetloscu ljudskog dostojanstva, prosirimo “zenice” svijetu djelujuci stimulativno na njega.
Sanjin
February 19, 2010 at 09:57
Šta reći, kamo sreće da nas je više ovakvih kao naša Adela..
Adela Beriša - Fazlagić
February 27, 2010 at 01:05
Velika hvala svima na komentarima i to ne samo zato što su pozitivni već što ste izdvojili svoje vrijeme, pročitali intervju i napisali svoje mišljenje..Hvala komentatoru na jednostavnoj ali jasnoj poruci..Draga Mediha posebno mi je drago da ste prepoznali upravo ono što sam i nastojala prenijeti ljudima,obavezno MI..i još hvala Vama na predivnim pričama i mišljenjima na ovoj web stranici koja su tako kvalitetna da zaista inspirišu i postavljaju standarde..@non posebno mi je drago da je to osoba koja me poznaje i koja je živi primjer ove dodane vrijednosti o kojoj sam govorila, koja svakodnevno daje tu dodanu vrijednost našem gradu i ljudima oko sebe, u svakom pogledu..Mom dobrom prijatelju Muhamedu želim reći da mi je njegov komentar posebno značajan, jer to nije slatkorječiva osoba koja bi nešto rekla zato što me poznaje već što zaista to osjeća..Armendu koji je meni uputio riječi svaka čast, mogu samo isto to reći za ono što je on postigao u životu i karijeri, želim ti sve najbolje..hvala Brankici koja je najtoplija i najinspirativnija osoba iz mog djetinjstva, čiju pozitivnu energiju i životnu folozofiju možete osjetiti kroz pisani komentar..ona zaista živi i ponaša se onako kako je napisala…hvala mom kumu Sanjinu..ne treba više ovakvih kao Adela treba više svih nas, Sanjina, Mediha, Brankica, Armeda, Muhameda, non-ova i komentatora i svih ostalih..bez kojih mi ne bismo bili ono što jesmo..
Nekako sam se čini mi se postidjela ovakvih vaših reakcija…nametnule su mi još veću odgovornost i obavezu da živim upravo onako kako sam gore i napisala..i svim srcem se nadam zbog sebe i sviju vas da ću to i uspjeti…ono što sam sigurna jeste da ću do kraja pokušavati…
Hvala Hani i Damiru koji su me pozvali za ovaj intervju i iz mene izvukli u pisanoj riječi rasute misli i nastojanja..pisana riječ je podsjetnik, trag, obaveza…
Pozdrav svima