Saturday, January 30th, 2010 at 06:06
Visited 661 times, 1 so far today
Zeničani koje pamtimo – 2. dio
Piše: Miro Vinduška
Nekad je bio neki Kerempica (tako ga zvali), a vjerovatno je dobio ime jer je bio šejtan kao i Petrica Kerempuh iz Krležine riznice. Ja ga ne pamtim ali pamtim njegovu kopiju Šefkiju Pašalića sa Pišća. Šefko nikad nije platio porez, nikad zaključavao vrata (katancem) kao ostali u to vrijeme, nego zapetljao žicom tako da je samo on znao otvoriti. Zvali su ga još gospodin dinar jer je znao na vješt način da se ogrebe za koju paru. Nikad u životu nije radio. Od njega je nastalo ono “Ko voli raditi radilo mu se o glavi” ili “Bolje dinar u ‘ladu nego dva u radu” i “Radio ne radio svira ti kod kuće radio.” Po ovom su ga mnogi naslijedili.
Uvijek je u džepu imao “paljene bombone”, zelene šestougaone mentol bombone. Na razne načine se dovijao da dođe do para pa se ponekad služio i sitnim prevarama. Srijedom bi otišao na brdo poviš Krivača (ako je bilo lijepo vrijeme), zasjeo u hladovinu i čekao žrtvu. Srijeda je bila pazarni dan kao i dan danas. Mnogi seljaci su bili u potrazi za komadićem zemlje blizu čaršije da naprave kuću jer im je bilo dosta truckanja po radničkim autobusima. Naravno ugledajući Šefku priđu i počnu se interesovati. A Šefko se predstavi da je njegova zemlja ali bi i nebi je prodao. Nakon kratkog vremena padne pogodba i seljak ostavi ono malo para što je ponio za kaparu. Dogovor da se nađu sljedeće srijede kod Lutve vulkanizera pa će onda otići “sviditi” zemlju i naravno dogovoriti način plaćanja. Kad sljedeće srijede Lutvo ugleda seljaka kako “izviriva” gdje je Šefko dovikne mu “Znam koga tražiš i nećeš ga nikad naći! I nisi ti jedini koga je nagu..o! Zamisli da je umro i gotovo”. Seljak se pokupi i u policiju. Nikad niko nije dobio nazad kaparu.
Inače umjesto losiona mazao je kosu naftom. Kaže dobro protiv vaški. Najveća je atrakcija bila kad se nakon duge zime prvi put ide kupati u Kočevi za Đurđevdan. Gore lice smežurano, staro, a tijelo k’o u novorođenčeta. Nije nikad išao u školu a kažu da je samouk, poseban talenat za matematiku. Pričali su, nisam se ličnu uvjerio. Kažu da mu je Bajić prof. matematike dao neke zadatke i za živo čuđenje sve ih riješio. Kakve ne znam, ali je profesor ostao bez riječi.
Znao je da piše i izgovara sve u rimovanju. Dok smo bili u vojsci poslao nam je pozadi na plakatu za gostovanje Zaima Imamovića pismo koje je otprilike zvučalo ovako, sjećam se početka. Citiram: “Kad sam pošao do štacije (želj. stanice), naiđem na demonstracije. Nisam mogao do štacije jer su bile demonstracije. Da bih izbjegao demonstracije morao sam kroz kanalizacije do štacije itd”. Dobro sam se i ovoga sjetio. Pismo je dobio Romano Alt preporučeno jer je bilo teško. Išlo je od ruke do ruke u kasarni. Nas Zeničana je bilo oko 20-tak.
Zadnji put sam ga vidio ispred samoposluge kod stadiona. Čuči, stavio pivu na zemlju i drži joj pridiku. Frcio ‘aman. Nedugo kasnije je i umro. Ala’ rahmetilje.
Slični postovi
Written by: zenicaonline
Filed Under: Istorija Zenice
Tags: istorija Zenice, Miro Vinduška
Trackback URL: http://zenica-online.com/2010/01/zenicani-koje-pamtimo-%e2%80%93-2-dio/trackback/
Comments
Leave a reply
Ostavljanjem komentara slažete se sa pravilima korištenja.
muta
January 30, 2010 at 15:19
Miro je veoma dobro opisao lik naseg dragog Sefke! Svi koji su ga poznavali su znali da nije volio raditi,ali je meni ostao u sjecanju
kad je ,bas zbog toga sto mu se “gadio” posao, rekao jednom drustvu negdje na Carini,sljedeci “biser”: Kad’ umrem,ne okrecite
me prema Kibli,nego prema visokim pecima!Osto’ sam ih zeljan”! Ili kad su ga kritikovali sto ne radi,odgovorio je:Rad ne valja,izgubio je u nedelju od Partizana 4:1 !(Objasnjenje: u to vrijeme u nekadasnjoj prvoj fudbalskoj ligi Jugoslavije nastupao je i F.K.”Rad” iz Beograda!
Kasim (prvi tim)
January 30, 2010 at 15:48
Samo da nastavim o Sefki.Znam ga vrlo dobro, i po tom sto se profesionalno znao ogrebat za neku paru.Nije trazio direktno, nego je glasno izgovarao koliko mu fali, tako da cuje onaj na kojeg je on naumio i stvar je rijesena.Jednom prolazim na pijacu pored Djure (ostraca nozeva) kad par seljaka se skupilo oko Sefke, a on prodaje ko fol novu peglu, jer mu je nestalo para.U momentu jedan seljak pita, da li je ispravna.A Sefko odmah, “Pa vidis da je vruca, sad je covjek probao i nismo se nasli u cijeni”I vidim onaj seljak kupi peglu.Vidim i ja i znam da nesto nije u redu pa pitam Sefke sta bi, kako ode pegla.Ma lako moj Kasime.Ja je ugrijem kod Laufera (kovaca) i vidio si,,,, oni vjeruju.
Sjecam se davno kad se renovirala “Opatija” a uz nju i jos neki objekati.Tada je opstina davala onim socijalnim slucajevima da uzmu ciglu, crijep, prozore, vrata i sav upotrebni materijal da iskoriste, a da visak prodaju i tako se na neki nacin obezbijede.Medjutim to je ispao dobar biznis, jer su taj posao preuzeli sverceri, a mnogo objekata se po gradu renoviralo.Navalili seljaci na jeftin materijal, a tu je Sefko vidio sansu.Kazu da je tri puta razlicitim seljacima prodao crijep sa Opatije.I sjecam se da se pricalo da je portir u opstini ujutru zatekao nekog seljaka kako spava pred vratima.Kad ga je upitao sta radi tu, on rece o cemu se radi.Portir je znao da kupoprodaje nece biti, i znao je ko je prodavac i predlozio seljaku da to halali, a i ako ne halali, opet mu je isto (para nema).
miro
January 30, 2010 at 19:03
upravo su svi ti fazoni bili Sefkijini a i legendarni je onaj kad neko ide sa pijace i kupio cilim,A on ga pi ta prvo jesil prodavo ili kupovo.A covjek; vidis bolan kupovo,nosim kuci.A kolko si ga cijenio.A covjek ce opet ;bolan kupovo i tako nekoliko pu ta pa nakraju ga pita ;a koliko struka ima.Covje 5. bogami ima vise kaze Sefko,Covjek razmota cilim na po ceste kod Sestine radnje i broji struke.okrene se da pokaze a Sefke nigdje sjeo u kafanu gdje je nekad bila knjizara ispod hotela korzo,gleda korz prozor i veli konobaru,.Ja vidi budale razastro cilim napo ceste nemogu insani prolaziti.Mogli bi vako u nedogled.A imao je i poznat smijeh.