Vatrostalstvo u Zenici

Tuesday, January 19th, 2010 at 00:23

Visited 818 times, 1 so far today

Vatrostalstvo u Zenici

Tekst i foto: Miro Vinduška

Odlaskom feudalne Turske sa naših prostora i dolaskom Austrougarske sa kapitalističkim ambicijama počeo je i nagli razvoj industrije i rudarstva. Sa dolaskom industrije pojavila se velika potreba za stručnim kadrovima. Kadrovi su dolazili iz svih krajeva Austrougarske Monarhije. Tako su i moji preci došli u Bosnu. S obzirom da su bili majstori za keramiku i pekarske peći počeli su kao i mnogi na održavanju toplotnih postrojenja.

Mala grupica je rasla i nastavila sa radom i za vrijeme Kraljevine Jugoslavije. Poslije rata je bila samostalni pogon pod nazivom Vatrostalna zidarija da bi se 1960. odvojila i nastavila kao samostalno preduzeće. Vrijedno je napomenuti da je prvi Zeničanin Vatrostalac bio Obren Lukić mada je i moj otac i mnogi drugi, rođeni u Zenici ali se se kao nacionalna manjina nigdje ne spominju.

Vatrostalna je izrasla u jedan veliki stabilan svjetski poznat kolektiv. Sa svom pratećom strukturom, rudnicima materijala, istraživačkom radu na polju vatrostalnih materijala, sa pogonima visoko i nisko gradnje. Vatrostalna je imala stalna gradilišta širom Jugoslavije: Jesenice, Sisak, Skopje, Nikšić, Smederevo, a u Njemačkoj Gelsenkirhen. Gradila je i održavala postrojenja širom svijeta, kao dimnjake i vodotornjeve. Aktivna je bila u Pakistanu, Egiptu, Kuvajtu, Iraku, Libiji, Švedskoj, Mađarskoj, Francuskoj, Belgiji, Njemačkoj. Na žalost od te velike i poznate svjetske firme se vratila na početak i sa nekoliko entuzijasta pokušava da se podigne na noge.