zenicaonline@gmail.com

Sjećanja na planinarstvo u Zenici

Tekst: Miro Vinduška
Foto: privatni arhiv Mire Vinduške

Oduvijek su ljudi težili poslije napornih radnih dana da malo izađu u prirodu, čak i ljudi u selima visoko u brdima. Izaći malo na meraju, kod potoka ili izvora, ponijeti nešto za okrepu nešto zahire itd. Pa malo harmonika, gitara i zaori se pjesma. To je bilo potrebno za opuštanje, druženje, jedan vid socijalnog kontakta. Rastom industrije sve se veća potreba osjećala za izaći negdje malo na čist zrak. Počele su se stvarati družine koje su sve više rasle, i počeli se organizovati u društva. Tako se u Zenici poslije 2 svjetskog rata osnovalo Planinarsko društvo “Tajan”.

Organizovali su se pohodi po planinama širom republike, širila prijateljstva, druženja koja su postajala sve češća. Odjednom se osjećala potreba da se napravi neki dom gdje bi se moglo prespavati, skloniti od nevremena a i ugostiti prijatelje iz drugih društava. Tako se uz dobrovoljni rad sakupljanjem sredstava pomoći od opštine napravio dom na Liscu. Kod mene na jednoj fotografiji stoji godina 1953. Zatim je dom napravljen na Smetu 1956. koji je iste godine, kako se sjećam, izgorio. Sljedeće godine smo akcijama preko puta izgorjelog napravili novi koji je svečano pušten u upotrebu 29. 11. 1957. godine. Dom na Liscu je godine 1967-68 renoviran i proširen. Sjećam se da je moj otac vodio učenike Vatrostalne zidarije da rade, a ko je još učestvovao ne znam. Lično nisam učestvovao zbog obaveza u školi. Kasnije sam preko interneta saznao da je izgorio. Nedavno nađem na internetu reportažu o posjeti planinara iz Slavonije. Srce mi je zaigralo kada sam vidio novo zdanje doma, a još veće kad sam ugledao kamin koji je moj otac ozidao. Sjećam se da sam prvu knjižicu dobio kao član 1953. kod komšije Kalembe Ante (ako se dobro sjećam). Još godinama sam uživao odlazeći na čuvena planinarska sijela na Liscu.

Čuvena atrakcija je bila zajednički pasulj koji je pripremao Anton Kreh, legenda planinarskog društva koga smo još zvali “tata Kreh”. Da napomenem da smo čak jedno vrijeme kada duva vjetar imali i struju to jest – svjetlo. Napolju je bila vjetrenjača. Inače je karabituša bila zakon dok nismo struju doveli iz Vrselja. Bio je jedno vrijeme agregat u šupi. Kasnije je osnovano još nekoliko društava – Željezara, Poštar i dr. Dom na Pepelarima je bio čini mi se poštanski, a dom koji smo mi Vatrostalci počeli praviti na Čolanu nije nikada dovršen. Planinarski su se sletovi održavali svake godine uvijek na drugom mjestu. Sjećam se 1. slet je bio 1959. na Babanovcu gdje je bila vojna kasarna umjesto sada hotela. Sljedeća je bila na Plivskom jezeru, pa Romaniji, pa više se ne sjećam jer nisam učestvovao.

Nadam se da će čitaoci još nešto dodati i prikazati u slikama. Pozdrav svim prijateljima i ljubiteljima prirode.

Zenički suvenirireklamadzunglasiva

About the Author

Related Posts

  1. Mirsad Đulbic

    Ma gdje me nađe?! 32 godine sam vrljao po planinama, pa vjerovatno potrošio svoju kvotu koraka, što bi kazao Zuko Džumhur.
    – vjetrogenerator je rađen u željezari, a radilo ga više ljdi, a vođa je bio pok. Rudolf – Rudo Arapović,
    – Dakle bili smo na sletu na Vlašiću i nekako iznad malog iliti donjeg Plivskog jezera
    – dom na Pepelarima je dobijen od ŠIP Krivaja i u početku je bio samo vrsta prenočišta sa ugrađenim čamovim palačama za spavanje cca 20-25 osoba, a kasnije kada su medicinari formirali PD Tvrtkovac, dogovorno je njima ustupljeno uz neke zadaće za njih.
    – Zenica je koncem osamdesetih godina imala jako razvijen planinarski pokret sa cca 8.000 članova, od čega cca 2.500 u planinarskim sekcijama (12 osnovnih i pet srednjih škola).
    – tada su bila planinarska društva: Tajan, Željezara, Vatrostalac, Rudar, Grafičar, Tvrtkovac, Metalno, Poštar i još jedno PD prosvjetnih radnika.
    – Domovi su bili: Jedinci, Smet (dva), Pepelari, Lisac, Vatrostalac kupio zemlju i salio prvu ploču uz jedan prilično slab izvor na SZ strani Čolana, pa stao. Šteta, jer je Čolan prelijep. Cijelo vrijeme rata sam izlazio na Čolan, jer je često bilo sigurnije nego u Zenici.
    Dosta, odoh ja u krajnost.

  2. supersonic

    http://i46.tinypic.com/sbhw74.jpg

    je li ovo dom na liscu?

  3. miro

    jeste to je dom na liscu.a sudeci po posjeti i satorima mora da je bila neka velika festa ili cak prosirenje doma.

  4. Lola

    Cini mi se da je na fotografiji br. 2 (cetvrti sa lijeva, u drugom redu, sa beretkom) moj pokojni djed Anto Momcinovic, koji je bio veliki zaljubljenik u planine. Veliko Vam hvala za ovu (i ostale) fotografije.

  5. miro

    u pravu si to je Anto a da nisi ti sin ili cerka od Nele.ja znam da je imao cerku Nelu i cesto smo bili zajedno kao djeca na Smetovima

  6. miro

    evo da ubacim imena na slikama kojih se sjecam a ranije to nisam ucinio pa mozda jos neko prepozna po imenu.
    sl.1.Rados Slavko i Miro Vinduska 1964 god
    sl 2 .prvi red gore odrasli
    Otto Vinduska ,Aco Jevtic,gospodja Bucec,Anto Momcinovic,Franjo Bucec,Anton Kreh,Rudo Akrepovic,
    stoje djeca,Dragan Kreh,Ivica Akrapovic,Josip Kreh
    cuce
    Miro Vinduska.Bucec ?,Zamboni ?,Kusic Dragan
    3.
    Frske sa gitarom do njega Zvonko Bucec i zadnji Miro Vinduska
    sl.4
    dole sjedi inz Anto Markovic a zidar je Otto Vinduska
    sl 5.
    Otto V. zida a povis stoji Rudo Akrapovic,Anto Markovic(bijeli sorc)
    sl.6 stoji ispod slike.
    sl 7 Miro Vinduska
    sl 8 gore Ivica Zaletel,?Bogoljub (Bubo) Sandic,?,?,?.Franciska Vinduska,Otto Vinduska,?,Anto Zamboni,
    dole-Ivo Tolic,Cuturic,?,Jakov(Jakica)Zaletel,Rudo Akrapovic
    Djeca Dragan Kreh, Miro Vinduska,Ivica Akrapovic
    sl 9 stoji ispod sl.
    sl 11 predzadnji Otto Vinduska

  7. Lola

    Nela mi je tetka (nazalost pokojna), a ja sam kcerka Anite Kristo (jos uvijek u Zenici). Branka, najmladja kcerka, je u Australiji, kao i ja.

    Iako sam ja dosta mladja od svih gore spomenutih planinara, sjecam se dosta imena, jer su bili djedovi prijatelji.

    A kad ste spomenuli da je Vas tata gradio kamine, sinulo mi je da je i nas kamin na vikendici 70-ih radio ‘neki’ cika Otto, i to je sigurno bio Vas otac. Sjecam se kad smo ga tata i ja pokupili jedno jutro starim dzipom i otisli na Bistrovac, ja mislim da ja tad jos ni u skolu nisam isla, ali eto, neke slike nam se urezu u sjecanje. Kamin je bogme super grijao i znam da ga je tata uvijek hvalio. : )

  8. miro

    Lola, ne znam koja je vasa vikendica bila lijevo ili desno kad se dodje odozdo znam da je povis bila od Vlade Dzapica.Tate se tvog pomalo sjecam ali vaseg komsije nemogu,izbrisao mi se iz memorije.Jednu smo vecer kod Vlade dobro zaglavili,pozdrav, kako je svijet mali

  9. bernadin

    dasamo znaš da se ove fotografije nalaze u fotoarhivi društva, koje sam skupljao pet godina najviše mi je pomogao Ivica Arapović, i njegov pok. otac Rudo. A podaci o osnivanju društva se izgleda razlikuju imam verziju od Nikole Blaževića koji je pisao malu biografiju o društvu. Prvi predsjednik bio je slovenac Maks Dimnik ….istina dom je bio 2004. izgrio usljed dotrajale el. instalacije ali Tajanovci nisu pali duhom izgradili smo ga kakv je i bio sa unutrašnjim izmjenama. Kamin je još u v. sali slabo se koristi, bubnjara je izgorila i imamo dobru peć koju smo napravili od felgi kamiona, ove godine Tajan je dobio slet planinara BiH tAJN TRAJE DOK JE TAJANOVACA I lISCA.sr.društvapozdrav

  10. miro

    bernadin,moze biti to sto pises,ja pisem po sjecanju i ne sluzim se nikakvom dokumentacijom.Drago mi je da se dopuni jer i ja saznam neke stvari kojih se vise ne sjecam.Sto se tice slika vjerujem da ih ima puno u drustvu.Nekada je postojao izlozbeni pano kod zelj.stanice uzana pruga,gdje su se izlagale slike sa pohoda planinara.Nesto kao zidne novine.Znam samo da je moj otac stalno davao slike a puno nam ih se nikad nije vratilo.Cak nam je jedan prijatelj iz Sarajeva Fikret odnijeo puno materijala navodno da pise knjigu o planinarima BiH,koju nikad nisam vidio i da li je uopste izasla ne znam.Ja i Ivica Akrapovic smo generacija koja je puno zajednickih pohoda napravila sa nasim roditeljima.Ne znam sta je sa njim a ako imas kontakt pozdravi ga od mene.pozdrav.

  11. bernadin

    Miro. velika ti hvala odgonetnuo sam napokon otkud planinarski dom na Liscu, kako je nastalo društvo, jer je Tajan uvijek bio tajan i slabo se imalo informacija o društvu. Nestali su pisani tragovi o radu društvai još mnogo toga ali je planinarski duh ostao ..
    pano postoji uz prostorije društva gdje se fotografije postavljju za posmatrače, Ivicu redovno viđam i prenosim pozdrave a on kao i svi željezarski penzioneri završe negde kao noćni čuvari u kiosku. Bio nam je u posjeti Hrvoje Kovačević ako ga poznaješ, živi u Holandiji, tu su još prof. Safić , Azra Okan, Anto Kreh, Alić Safet, Rašid Šaranović, Knez Željko, Hećo Sutko, Beba Ahmet, DŽemo Serdarević, Halim Džaferovski je u Americi, i mnogi drugi ali se pomalo generacija osipa..knjiga o planinarstvi nije izdata koju spominješ, neki Sakib iz Jajca je pokušao izdati knjigu ali nije imao razumijevanja da sve odradi o planinarstvu u cijeloj BiH Najviše mi jed drago od tebe sam napokon saznao odkud ideja
    lijep pozdrav

  12. miro

    Bernadin, ti spomenu Sakib iz Jajaca.To je Kliko Sakib i bio je izbjeglica kod mene u sklonistu Babina rijeka.Njemu sam prije polaska dao sve sto sam imao o Bosanskim planinama i mojim pohodima po Sloveniji.On je skupljao i pripremao da nesto napise pa sam mu eto dao sve nadajuci se da ce makar sacuvati jer je mladji a djelovao mi je pasionirani ljubitelj prirode.Sve sto si naveo poznajem A moja generacija je Zeljko Knez.Iduci put kad dodjem posjetit cu vas.Nadam se da je jos uvijek sjednica drustva utorkom.pozdrav

  13. Mirsad Đulbic

    Prvo planinarsko društvo u zenici je osnovano 1930. godine, kao podružnica sarajevskoga, pod nazivom “Prijatelj prirode”. Jedno vrijeme je bilo u Papirnoj, gdje su se održavali godišnji balovi. To društvo je na Smetu napravilo prvu kolibu, čiju sliku imam negdje, ali bih trebao potražiti. U jednom davnom broju Naše riječi sam objavio tekst o osnivanju tog društva u čijem članstvu je bilo mnogo nosilaca radničkog pokreta, sindikata URS, simpatizera i članova tada zabranjene komunističke partije. Izlasci u planinu su sredinom 1941. g. korišteni za izlazak u partizane na više pravaca: Tetovo, Smet, Arnauti i dr.

    Među tadašnjim planinarima, koji nisu dočekali kraj rata, bili su svi zenički prvoborci i ilegalci, koji su nekada imali, a sada nemaju spomena u Zenici kroz nazive ulica, jer su po mišljenju dvojice zeničkih junoša, kolokvijalno znanih kao “duo M-92”, negdje 1993/4 proglašeni gotovo pa fašistima. Uf, ova tema je žestoka.

    Nakon II S.R. društvo je reaktivirano, ali uslijed prezauzetosti radom, slabo je radilo, sve do 1950. godine. Te godine je zvanično sa radom otpočelo planinarsko društvo Tajan, koje je porodilo tokom vremena desetak planinarskih društava u Zenici, Žepču, Zavidovićima i Kaknju.

  14. miro

    Mirsade, sad si me podsjetio na to drustvo o kojem je moj stari imao dosta slika i dokumentacije koje su zavrsili kod nekog Fikreta Ibrica u Sarajevu navodno trebao je knjigu napisati.Moj stari je 3 godine bio bez posla jer je ucestvovao u tajnim komunistickim sastancima na Smetovima.Cak nije mogao dokumentaciju pribaviti za penziju jer mu je i zadnji svjedok umro negdje u Vranju.Imam jos negdje nekih starih slika ali neznam od kojeg su datuma.Morat cu ih jednom skenirati pa objaviti mozda neko nesto prepozna mada je malo ljudi zivih iz tog vremena.pozdrav i ne nacinji temu duo M-92 skakljiva je

  15. bernadin

    Početakrada PD “Tajan”
    Ove podatke o radu društva je pisao Nikola Blažević kao monografija do 1990 god. koju sam teško pronašao i čuvam je kod sebe
    počeo sam dalje pisati i dopunjavati ali nemam baš sve podatke a malo fotografija. Zato se Miri i Mirsi zahvaljujem na podacima o selu Zadne .Evo malo podataka o početku rada drštva.

    Osnivačka Skupština društva je odžana u prostorijama radničkog hotela Kasina, na dan 11. 03. 1949. godine.
    Ovaj datum se uzima za stvarni početak rada planinarskog društva “ Tajan “ Zenica. Prvi izabrani predsjednik društva je bio Maks Dimnik, a za sekretara društva je bio izabran Edvard Šafrađik, blagajnik je bio Ante Momčinović, oružari su bili: Ante Šimunović i Rudolf Vinduška.U komisija za primanje rekvizita bili su: Maks Dimnik , Mensur Serdarević i Nikola Barešić, a za propagandu su bili zaduženi: Petar Jakić i Branko Hrgić. Vođe puta su bili: Sidik Karić, Anto Britvar i Rudo Arapović. Ovo je ujedno bio i prvi izabrani odbor za rad u PD “ Tajan” Zenica.
    Popularnost planinarstva u Zenici je sve više rasla. Dom na Smetovima je bio dobro posječivan. Tako su planinari odlazili i na obližnja brda okolo Zenice, Zmajevac , Vučijak…Neki su često išli na Lisac, jer je to bilo izazovnije za istinske planinare.
    Članovi tadašnjeg predsjedništva društva su došli na ideju da se podigne planinarski dom na Liscu. Tako su 1951 godine formirali odbor za izgradnju doma. Na čelu odbora bio je iskusni planinar i privrednik Ivica Branić. Odbor je izabrao lokaciju za izgradnju doma. To je bilo zemljište porodice Milana Pavlović, čija je kuća bila neposredno u blizini.Planinarima nije smetalo što ova lokacija nema prilaza automobilom iz Zenice. Ubrzo je počela izgradnja doma. Sedru za zidove budućeg doma planinari su našli u koritu obližnjeg potoka, a sav ostali građevinski materijal su dovlaćili kamionom do ispod releja, da bi na svojim leđima i na konjima prevlačili do mjesta gdje se dom gradio.Gradnja doma trajala je dvije godine.
    Prema sjećanju najstarijeg planinara društva Rude Arapovića, najaktivniji planinari u izgradnji doma su bili: Anto Kreh,Anto Zamboni, Raif Pojskić, Anto Kalemba, Rašid Beganović, Miroslav Ceranić, Rašid Šaranović, Tomislav Kusić, Adem Salčinović, Sakib Gradinčić, Josip Kovačević, Ivan Mičanović, Hećo Smajo, Ljubo Sandrić – Buba, Slava Sandrić, Anđela Pravdić, Melisa Beganović, Duško Šunjeravić, Pero Šafradin, Ivo Tolić, Slavko Trbojević, Mensur Serdarević, Anto Marković, Mišo Debeljak, Avdo Saračević, Vera Panić, Jakov Tadić, Dževad Krkić-Mazalo, Zora Iličić, Franci Pavlić, Salih Gafić, Franjo Bućec, Karlo Kužetko(projektant doma), Svećano otvaranje planinarskog doma na Liscu je bilo u novembru 1953. godine. Ovoj prigodnoj manifestaciji učestvovalo je oko 500 planinara iz cijele bivše Jugoslavije. Svećanost je uprilićila i limena glazba rudnika Zenici.
    U narednim godinama planinarstvo u Zenici je bilo sve popularnije pa je i društvo imalo sve više članova. Tih godina, a uz pomoć tadašnjeg Sreskog saveza planinara Zenice, osnovano je Planinarsko društvo “ Željezara”.

    Jedan dio članova “Tajana” priključio se “željezarcima”. Pošto je bilo teško održavati dva planinarska doma, jedan na Liscu a drugi na Smetovima, PD “ Tajan “ je dom na Smetovima poklonio PD” Željezara” bez ikakve nadoknade. Od tog vremena naše društvo punu pažnju posvečuje planinarskom domu na Liscu. Vrijedan poduhvat zeničkih planinara bio je dovođenje električne energije u dom. Bilo je to 1957. godine.
    U narednom periodu članovi društva su dogradili dom, izgradivđi salu za dnevni boravak. To je i dan danas jedan od najprijatnijih dijelova našeg planinarskog doma. Sala mo`e da primi 100 gostiju. Toplinu tog dijela doma daje veliki kamin.
    U ovoj sali se doćekuje Nova godina, organizivaju se planinarska sijela koja su čuvena širom BiH, susreti planinara veterana, a 1986. godine bilo je tu i pravo planinarsko vjenćanje. Naime u domu su se vjenćali dugogodišnji planinari,članovi društva Muris Dedović i Mejrema Imamović.
    Vrijedno je napomenuti neke od aktivista koji su radili na ovim poslovima to su, Asaf Čeliković, Nehrudin Alić, Nusret Nađaković, Slavko Čolić, Alojz Keško, Suad Hadžiselimović, Halim Džaferovski, Azra Okan, Azra Skomorac , Skomorac Zarfa, Ismet Alagić, Hajrudin Avdić, Maca Hrbaček , Manda, Skender, Hazim Isaković– Bajćeta, Dževad Mazalo Raif, Pojskić, Enver Selimović, Kemo Arnautović, Menar Čehić, Smajo Hećo, Refik Hećo, Sutko Hećo Jahija Terzić, Hidajet Bajramović, Rašid Beganović, Čazim Stupar, Bajramović Emira, Edin Durmo, Hadžiselimović (Alić) Nermina, Ahmet Beba… i mnogi drugi koji su dali svoj doprinos za dogradnju planinarskog doma na Liscu. Neka nam oproste što ih nismo sve njih pomenuli jer bi bio predugačak.

    biće još ako želiš da se posjetiš na stare Tajanovce prenesen pozdrav Knezu i Ivici A.

  16. miro

    mala ispravka ,struja na lisac nije dosla 1957 nego 1967.mislim da je stamparska greska.pozdrav i hvala na dodatnimim informacijama

  17. bernadin

    miri, za struju tako je zapisano i postoje neke fotografije sa nejasnim datumima a priču o dovođenju strije mi je ispričao pokojni ćika Rudo i Zamboni Anto i sadašnji predsjednik društva Nikola Opačak a pošto ste vi u pitanju poštujem vaš podatak o datumu, pozdrav.

  18. bernadin

    miri, za struju tako je zapisano i postoje neke fotografije sa nejasnim datumima a priču o dovođenju struje mi je ispričao pokojni ćika Rudo i Zamboni Anto i sadašnji predsjednik društva Nikola Opačak a pošto ste vi u pitanju poštujem vaš podatak o datumu, pozdrav.

  19. miro

    bernadin ,struja je dosla 1957 ali uz pomoc agregata koji je bio snjesten u supi i tu se mozda razmimoillazi,prava je dovedena iz Vrselja i mi smo za tu cast donijeli Tv i gledali utakmicu.

  20. bernadin

    miro ma vidiš da nemamo podataka o radu društva iz tog perioda te se neki datumi ne podudaraju hvala za podatak kada dođeš u Zenicu upznaćemo se sa taćnim podacima o radu društva .Potrebno mi je samo radi društvene arhive, imaš pozdrav od Ede Jerkovića, Kneza i Ivice pozz.Koja li je to tekma bila otiđi na facebook Planinarsko društvo tajan Zenica ima starih fotki i aktivnosti društva.

  21. miro

    tekma je bila izmedju Celika i Napredka iz Krusevca koliko se sjecam.uspjeli smo drugo poluvrijeme da gledamo jer je bilo nestajalo struje.cobani bacili stap koji se okrenuo izmedju zica pa je napravio kratki spoj.Morali smo osigurac na baneri u Veselju promjeniti.Ovo je da me Drago ne kritikuje

  22. bernadin

    mora da su čobani igrali klis i klihe ili su ganjali crne jastrebove podno lisca

  23. seir

    lijep pozdrav zasve
    molim vas da mi neko kaže za vikendicu na smetovima odnosno ukoliko vlasnik je tu da mi se javi na navedeni broj (poznat redakciji) ili mail
    radi se o vikendici prva slijeve strane prema domu pod brojem 20
    hvala svima koji imaju informaciju o vlasniku pozdrav boli me da objekti na smetovima tako propadaju a niko ništa ne poduzima
    hvala

  24. novica

    Dali ovo još djeluje, vidim da je zadnji komentar 2014. Ja sam potomak Pavlovića, koji su bili jeddini komšije planinarskom domu.

Leave a Reply

%d bloggers like this: