Salep – zimski napitak | Zenica Online - novosti i price iz Zenice

Saturday, January 30th, 2010 at 12:12


Visited 11084 times, 6 so far today

Salep – zimski napitak

Tekst i foto: Mirsad Đulbić

U februaru 2004. g. smo u našem Udruženju imali goste iz Holandije. Bili su učenici protestantske gimnazije „Altena College“, Sleeuwijk. Kontakt smo uspostavili zahvaljujući majci našega Zeničanina, Adnana Suhonića, koji je bio profesor u toj gimnaziji. Gimnazijalci Sleeuwijka vrijedno rade cijelu godinu razne ručne radove, naprave prodajnu izložbu i od zarađenog novca idu u posjetu nekom mjestu širom svijeta, gdje organizacijama i institucijama doniraju novac u potrebnu opremu. Godinu prije dolaska u Zenicu, bili su u jednoj afričkoj zemlji. Te, 2004. g. su u Zenici, sveukupno donirali 28.000 eura: I. Gimnaziji, specijalnoj osnovnoj školi i udruženju paraplegičara i oboljelih od dječije paralize. U Zenicu su došla dva profesora i osam gimnazijalaca. Mali slatki problem je bio gdje izvesti goste iz Holandije, a da taj izlazak bude nešto šta nisu znali. Sjetio sam se salepa. Otišli smo u slastičarnu, pa kako nije bilo prostora za sve nas, sjedili smo napolju, za stolovima. Holandski gimnazijalci su bili iznenađeni salepom, kako ukusom, tako i potrebom da se srče vruć. Njihov profesor biologije Schochmaker se brzo snašao i pojasnio gimnazijalcima, da se salep i u Holandiji pio do prelaska stanovništva na druge napitke, čaj, potom kafu. Uglavnom se gimnazijalcima dopalo, pa smo dolazili na salep više puta.

U Zenici se trenutno salep može popiti na dva mjesta. U mojoj ranoj mladosti se sjećam uličnih prodavača salepa, koji su na leđima nosili kazan, koji je imao valjda dvije komore, jedna za salep, druga za vodu. „Radio“ je na drveni ćumur. Salepdžija je nosio par čaša iz kojih su svi pili. Nakon što neko popije salep, salepdžija opere čašu vrelom vodom i sve se ponavlja.

Salep je fini, topli, slatki napitak za hladne zimske dane, napitak kojeg su u Evropu donijeli Turci, a proširio se od Bliskog istoka do Engleske i Njemačke. Salep u prahu se spravlja od nekoliko vrsta divlje orhideje, a najkvalitetniji je od gomoljki kaćuna (orhideja, Orchis morio, salep, gorov cvijet, gomolj, vrani luk…). U Zenici se prah salepa mogao prije ratnih zbivanja nabaviti u gradskim apotekama. Trenutno ga nema, ali ima u Sarajevu. Ima ga nabaviti u Njemačkoj i Austriji.

Kaćun (Orchis morio) je nekada rastao i na Smetu, ali je njegovo stanište uništeno. Iako je ova biljna vrsta zakonski zaštićena, vandali su vadili iz zemlje obje gomoljke, a pravilo je da se vadi jedna, druga ostavlja za reprodukciju.

Planinareći, upoznao sam staništa kaćuna, gdje vandali nemaju pristupa. Najbolji i tražen kaćun, odnosno salep je sa Šar planine i Zelengore. Obzirom da je Zelengora nacionalni park, to je kaćun tu dvostruko zaštićen. Salep od gomoljki kaćuna sa Šar planine je najtraženiji, ali mu je i cijena najveća. Meni je nekako najbolji bio sa Zelengore (oko Borilovačkog jezera), Volujaka i Prokletija. Šarplaninski jeste dobar, ali nije fazon, ako ga ja nisam spravio, sve od vađenja gomoljki do kuhanja. Mislim da je tu fazon.

Pripema salepa, od livade do čaše, teče ovako: Gomoljke se vade, peru od zemlje, očiste od opni, suše prvo na zraku, na promajnom mjestu, potom u sušnici, dok ne postanu skoro kristalno prozirne, potom se stucaju u prah, prosiju na svilenu koprenu i čuvaju u suhim prostorima. Napitak salep se spravlja, tako da se u jedan litar kipuće vode umiješa, bez zgrudnjavanja 1÷2 supene kašike praha salepa, potom se doda šećer, cca 50÷100 grama (po volji je). Paziti da ne iskipi! Sipa se u staklene čaše, pa se po površini pospe prah đumbira ili cimeta. Kako salep pri spravljanju ne bi iskipio, dobro je prah rastvoriti i ujednačiti radi grudvica u jednoj čaši mlake vode, pa potom to lagano uliti u kipuću vodu uz jako mješanje.

Pravog salepa je trejnutno prilično teško nabaviti. Najčešće se prodaje pšenični škrob (tzv. nišesta), ali se u nekim slastičarnama nudi „salep“ spravljen upravo od pšeničnog škroba, kojemu se ukus popravi biljnim ekstraktom, a kada se doda đumbir ili cimet, većina vjeruje da je posrkala pravi salep. Zato evo savjet, kako prepoznati pravi salep: ne smije se u čaši tokom hlađenja zgusnuti na gustinu rjeđeg pudinga – jer je to znak da je korišten pšenični škrob!

Na kraju da dodam, sem što se sjećam trojice salepdžija u zeničkoj čaršiji, pamtim i prodavce halve. Bilo ih je više i lako su bili prepoznatljivi, jer su uzvikivali: „Navali narode, glamočka halva, glamočka halva usta sladi – iz džepa banku vadi“. Banka je bio uobičajeni naziv novčanice od 10 dinara.

Na slikama u prilogu sam dao bitne informacije o biljci kaćun – salep, salepu kao napitku i uličnim prodavačima salepa (salepdžijama).

reklamadzunglasiva

Zenički suveniri

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Written by:

Filed Under: Istorija Zenice

Tags: ,

Trackback URL: http://zenica-online.com/2010/01/salep-zimski-napitak/trackback/

Comments

  • miro

    January 30, 2010 at 13:16

    Ja sam vidio ovdje u Turskim prodavnicama salep u prahu ali nisam jos probao napravit,ustvari nisam ni znao kako treba jer je uputstvo na turskom mada sam mogao prodavca pitati da mi prevede,.Bas cu probati jer ne sjecam se kada sam zadnji put posrkao salep.Mislim dok sam jos isao na zanat .Prituri jos recept od boze ako znas ako ne pitaj nekog.Znam da je od kukruznog brasna a kako se pravi ne znam ali sam rado pio.

  • Mirsad Đulbic

    January 30, 2010 at 14:14

    @ Miro
    Ovaj Salep na slici u prilogu je također Turski i ima ga nabaviti u Njemačkoj, vjerovatno radi velike turske zajednice u toj zemlji. Kkao se vidi sa slike, Turci uglavnom prave salep sa mlijekom, sem uličnihg prodavača. U BiH se salep, bar za mojega života spravljao sa vodom i taj recept je iz mojih planinarskih zapisa, gdje imam i šnicle od koprive, salatu od srijemuša i tako te neke đakonije.
    Recepata za bozu ima mnogo. Ja ću se potruditi da ti nađem recept, koji smo mi koristili tamo negdje šezdesetih godina i koji je po meni davao dobru bozu. Mi smo tada pravili (društvo iz zgrade) veće količine boze, pa nosili sobom na kupanje, pecanje, planinarenje, ali i kada smo išli da izvršimo “inspekciju” tuđih voćnjaka. Inače je taj recept u društvo donijeo rođak zeničkog slastičara koji je držao slastičarnu kod Ozmine kuće. U podrumima C-zgrada su bile tzv. “veš-kuhinje”, gdje su bile peći na loženje i veliki kazani. Tu je bila naša “proizvođačka baza”.

  • mediha

    January 30, 2010 at 14:56

    Miro, probaj taj salep od Turcina i neces nikad vise. Ma ni nalik…Tacno je da ga Turci spravljaju s mlijekom, ja sam poslije prvog razocarenja s mlijekom probala i sa vodom, ali nije to to. U stvari mozda nekome i jeste, ali meni je salep samo ono sto popijem u Jabuci kod Mime, jer ni ne znam za drugi i bolji :).
    Koje je drugo mjesto gdje se u Zenici moze popiti salep?

  • Samir

    January 30, 2010 at 19:22

    Ovo je recept za bozu koji je nekad davno objavljen u Politikinom Zabavniku:
    5 l vode i 1/2 kg kukuruznog brasna pomijesati i ostaviti da odstoji 24h uz povremeno mijesanje. Poslije prokuhati, dodati jos 5 l vode, 1 kg secera, paklicu kvasca i sve promijesati. Kada se ohladi, procijediti i sipati u flase.

    Sjecam se, kad sam ovo pravio, da je ispala gusta kao pura, pa sam dodavao vode i vode i vode… pa je ponestalo flasa, Citavo ljeto sam pio bozu pa mi poslije nije pala na pamet godinama. Ukus je odlican, isti kao iz slasticarni, ali je velika kolicina. Treba znaci proporcionalno smanjiti kolicine, cca po 100 grama brasna i secera na 1 litar vode.

    Ima jos jedan recept, ali ga nisam provjerio:
    250gr do 300gr kukuruznog brasna
    200gr psenicnog brasna
    1 kg secera
    1 pakovanje kvasca i
    5 l vode
    Kukuruzno brasno staviti u vodu i pustiti da provri te zatim ohladiti.
    Rastopiti kvasac u malo vode, dodati psenicno brasno i ostaviti da dobro ukisne. Kad je kvasac ukisnuo staviti ga u mlaki rastvor sa kukuruznim brasnom, ostaviti 2h da stoji. Dodati secer i mijesati dok se ne rastopi. Sipati u flase i cuvati do upotrebe u frizideru.

  • Mirsad Đulbic

    January 30, 2010 at 21:21

    @ Miro: Recept sam prilagodio sa veličine vešnog lonca od cca 20 litara, na 1 litar vode.
    Priprema boze:
    0,5 kg kukuruznog brašna, po mogućnosti bez prosijavanja, iz mlina, staviti u cca 5 litara vode uz miješanje, pa kada se umiješa, kuhati cca 1÷1,5 sati, da ključa, uz miješanje, da ne zagori. Ako je kukuruz tzv. Tvrdi, tada se kuha i malo duže. Voda sa kukuruznim brašnom, radi miješanja, klučanja i „frcanja“ ne bi trebalo da je do ruba posude, nego bar jednu podlanicu niže. Skloni se na hlađenje, nakon kuhanja.
    Istovremeno, kada se počne kuhati brašno u vodi, u čašu mlake vode stavi se cca 10 grama kvasca i malo šećera. Kvasac „radi“ pa zapjeni. Dodaje se u kuhano kukuruzno brašno kada temperatura spane na temperaturu ruke (zapešće). Dodani kvasac se umiješa dobro i posuda se poklopi i „utopli“ (debljim krpama, peškirima i slično. Nakon cca jedan dan, boza se proba, pa ako ukus odgovara, cijedi se na koprenu ili gazu, a nakon cijeđenja se zasladi sa 250÷500 grama šećera (po željenom ukusu) i opet dobro miješa da se šećer rastopi.
    Ima druga verzija, koja daje malo „jaču“ bozu. Šećer se dodaje istodobno kada i pripremljeni kvasac. Na ovaj način boza bude brže gotova, ali kako ja kontam, tada ima već i neki manji sadržaj alkohola. Tu u Holandiji je mislim jedan moj pajdo iz susjedstva koji je volio „jaču“ bozu.
    Poslao sam administratorima fotku boze sa sladoledom. Velika kugla sladoleda na kriglu boze i tada je ćeif uistinu kompletan. Mislim da je taj fazon donesen iz Sarajeva. U Zenici to zovu „čaplja“ po samoukom slikaru Čaplja Mirsadu – tako bar tvrde.

  • zenicaonline

    January 30, 2010 at 22:55

    Nismo uspjeli staviti fotografiju u komentar (valjda to za sada nije moguce), ali dodali smo je na kraju teksta, pa pogledajte :)

  • muta

    January 30, 2010 at 23:16

    Po ovome sto Samir kaze,boga mi je profit na “buzi”takav da mi nije cudno da pojedini slasticari “reklamiraju” bozu kao jedno od najzdravijih pica! Halal im para!!!

  • ziki

    January 30, 2010 at 23:24

    Salep (s vodom) redovno (zimi) pijem u “Jabuci” a u prolazu bas desno od Mime turski kafe-momci prave s miljekom (2KM) bas kao sutlija ali cudno i stvarno super, ranije su bili u prostoru gdje je sada doner-pizza house…imaju i nargilu :)

  • miro

    January 30, 2010 at 23:38

    vidim evo i nebojsa iz auklanda dosao da pomogne da se boza popije.

  • Mirsad Đulbic

    January 31, 2010 at 13:29

    @ mediha pita, Koje je drugo mjesto gdje se u Zenici moze popiti salep? Odgovor je već dao ziki, a vidi se na fotografiji koju sam poslao administratorima, pa su je uvrstili uz ostale fotografije. Naziv fotke je “sa Nebojšom na čaplji – 2″. Iza nas dvojice se vidi kapija za slastičarnu – kafe, koji zike pominje. Ljetos su imali dobru bozu, a salep sam probao jednom, negdje jesenas i mislio sam da više i ne rade?! Nisam siguran uopće da li rade?!

  • Mirsad Đulbic

    January 31, 2010 at 14:07

    @ Miro E, pa stvarno ti se Miro divim. Istina ja imam probleme sa pamćenjem faca, pa počesto sagovornike priupitam – ko su, pa radi toga imam i neugodnih situacija.
    Da, pogodio si, to je naš Zeničanin, Nebojša Joveljić, sada u Oklandu na ili u Novom Zelandu. E taj Novi Zelnd se zove po Zealandu iz sadašnje tvoje domovine. Dolazio je u Zenicu više puta, a ova fotka je kako se vidi s nje, iz juna 2005.

Leave a reply

* means field is required.

*

*

Ostavljanjem komentara slažete se sa pravilima korištenja.