zenicaonline@gmail.com

Razgovor sa Saladinom Pašalićem

Pri pokretanju portala „Zenica-Online“ glavna ideja nam je bila da pokažemo da u Zenici ima mnogo zanimljivih i dobrih stvari, a prije svega da u njoj ima pametnih i uspješnih Zeničana. To je i glavni razlog zbog kojeg smo jedan pd prvih intervjua odlučili napraviti baš sa Saladinom Pašalićem. Ko je on i zbog čega je zanimljiv pročitajte u nastavku.

Evo nalazimo se u studiju Pašalić Saladina, mog starog prijatelja kojeg znam 25 godina, ako ne i više, i ne znam kako da započnem intervju. Da li pričam sa Saladinom vlasnikom internet kluba, sa Saladinom jednim od vlasnika firme „Dr Pasha“ koja se bavi proizvodnjom prirodnih sapuna ili Saladinom koji se bavi grafičkim dizajnom, pa bih volio da ga pitam „Ko je tačno, ili šta je Pašalić Saladin?“

Pašalić Saladin je – Pašalić Saladin. Ono što je moja najveća preokupacija, odnosno ono čime se ja najviše volim baviti u životu jeste grafički dizajn. Ljudi u Zenici to manje znaju jer nemam puno klijenata u Zenici. Inače sam i sudski vještak za područje ambalaže i malo sam uže specijaliziran za brendiranje proizvoda i za ambalažu općenito. U Zenici to ljudi i ne znaju, većina me poznaje ili kroz sapune „Dr Pasha“ ili kroz ovaj internet klub. Znaju me kao pionira interneta u BiH jer je jedno godinu dana ovaj internet klub bio jedini internet klub u BiH. Znači meni je najdraži taj segment kao kreativac, dizajner, tu se ja nekako najbolje osjećam, a u principu najbolje se osjećam kao Pašalić Saladin, ono što i jesam.

Interesantna je stvar, obzirom da te poznajem i znam da ni za jednu od stvari koje radiš nemaš formalno obrazovanje, otkud ta hrabrost da kreneš u nešto novo i uvijek u sopstvenom aranžmanu, nikad u nekoj firmi koja daje kakvu takvu sigurnost? Uvijek ideš raditi u sektoru privatnog biznisa što je sada najveći rulet?

Znaš šta, to je sve individualna stvar, kako se ko osjeća odnosno kako je kome Bog dao individualnosti. Ja vrlo teško funkcioniram unutar pritiska i sistema jer sam čovjek koji voli svoju ideju iskreirati i odvesti do kraja i jednostavno tako se najbolje osjećam. Ako uđem u sistem, pogotovo ako sistem nije dovoljno širok da prihvati ono što ja mogu uraditi ne mogu funkcionirati. Ne smatram to nekom vrlinom, to vrlo često zna biti mana, međutim u jednom segmentu to rezultira pozitivno i može se tretirati kao vrlina. Znači generalno govoreći, ja sam čitav život slikar, čitav život nešto oblikujem, pravim i to je tako. U momentu kad sam se trebao educirati za to desila se jedna greška jer je moja poznanica koja nije imala veze sa umjetnošću upisala Akademiju i ja sam rekao „Ja sad neću iz principa jer ako takvi ljudi upisuju to ja neću“, što se i pokazalo kao malo trnovit put jer treba mnogo vremena da te okruženje prihvati i da kažu „Ok, nisi školovan za to ali vrijediš“, da bi evo došao i do situacije da sam sudski vještak za područje ambalaže jer sam svojim radom i kvalitetom pokazao da sam to ja. Ja se u stvari tim poslom bavim skoro 20 godina. Manje je poznato, manje se u Zenici zna za to, poznate su uglavnom da tako kažem ove „javnije“ stvari ali evo da kažem da je i sapun „Dr Pasha“ produkt mog rada, znači ne samo proizvod nego čitav brend.

Ne znam da li griješim, u Hrvatskoj postoje dvije firme koje se bave tim, čak interesantna stvar Zeničanin Marjan Tomljanović radi sapune i kozmetiku na prirodnoj bazi, ali ne znam da li u BiH iko još radi nešto slično?

Mislim da su sad počeli neki ljudi, mislim da je neko u Bihaću počeo da radi to i ne znam odakle je ova druga firma. Sad je u svijetu to trend i toga će svakim danom biti sve više.

Da, kod nas je poznata stvar da kad se neko počne baviti nekim poslom drugi u nedostatku inventivnosti i ideja samo „pokradu“ to misleći da je tu lova. Ja znam ali moji čitatelji ne znaju pa bih volio da nam kažeš – otkud baš sapuni?

Ja sam dobio prije 8 ili 9 godina sapun koji je bio rađen na prirodnoj osnovi. Imao sam problem sa neugodnim svrabom poslije tuširanja ovim uobičajenim šamponima. I kad sam probao taj prirodni vidio sam da me ne svrbi koža i rekao sam „Ovo je super, pomaže da ne osjećam taj neugodni svrab“. Onda sam rekao „Hajmo mi ovo praviti“, na što je moja žena, Aida, koja je inače završila mašinstvo i nema nikakve veze sa tim rekla „Ok, ali kako ćemo“. Moja je teza bila „Ako mogu oni zašto ne bismo i mi, skontaćemo kako“. Onda smo se upustili u to, Aida, ja i Amer, naš prijatelj. Tri godine je to Aida istraživala, recepture, sa interneta, knjiga nekih, razgovora sa ljudima, trajao je proces. I mi smo na kraju napravili jedan zanimljiv sapun koji je pokazao svoj specifikum kod problematične kože. Nije samo na prirodnoj osnovi u onom šminkerskom smislu nego jednostavno i u klasičnom – ima pet vrsta masnoća i sl. Napravila je Aida jedan sjajan proizvod pa se i jedna malo ozbiljnija kompanija zainteresovala za to i tako.

Uspjeli ste ga progurati na ovo tržište, znam da vjerovatno još uvijek nisi zadovoljan plasmanom ali…

Pa vidi, generalno mi smo dogurali proizvod i brend do jedne razine koja je prevazilazila naše sposobnosti i onda se u svemu tome ukazala jedna ugledna sarajevska firma Kolba koja je inače distributer Milke, Jacobsa i Tobleronea i onda su ušli u pregovore sa nama da dokapitaliziraju projekat i da oni preuzmu distribuciju i vlasništvo jednim dijelom, tako da smo mi što bi se narodski reklo ‘prodali taj proizvod’, odnosno nismo ga prodali nego smo ga pojačali i produžili mu rok trajanja, da ga gurnemo i na ozbiljnija tržišta. Recimo kuriozitet je, dosta ljudi to u Zenici i ne zna ali mi smo firma koja izvozi za Japan.

Baš je kuriozitet…

Da, već treći kontigent sapuna ide za Japan.

Maloprije si rekao da je Aida tražila na internetu, da ste dosta toga pronašli o tome na internetu…

Receptura nije pronađena na internetu, samo segmente smo našli o sapunima tamo. Ne možeš baš, odnosno tada nije moglo a sada vjerovatno i može, recepturu kompletnu naći na internetu. U svemu tome ima puno Aidine inventivnosti, ona je dobila polazne osnove ali je ostalo njeno, sam proces je trajao 3 godine, svašta je tu bilo u kući od spaljenog stola do toga da sam mislio da nakon toliko vremena to neće ni uspjeti.

Hoću se vratiti na to, uvijek je važilo u ovom gradu ako nešto ne znaš pronaći na internetu otiđi do Saladina on će ti to pronaći. Interesuje me, pionir interneta u ovom gradu, bukvalno, ne samo zbog internet kluba. Ali ti si čovjek koji nije obučen za to, u našem gradu postoje i softverski inžinjeri i ljudi čija su uža specijalnost računari i internet između ostalog ali, to je moje subjektivno mišljenje, je da si ti i dalje jedan od najjačih ljudi kad je internet u pitanju. Otkud, kako to?

Znaš šta, primjena iskustava i znanja nije uvijek recipročna formalnoj naobrazbi. Formalna naobrazba je stvar koja je kod nas ostala iz socijalizma i ona je bila preduvjet za sigurno zaposlenje. Međutim mi smo u jednom drugom segmentu gdje ti jednostavno znanje možeš od svakud pokupiti i tvoja vrijednost se temelji u tome koliko si ta znanja u stanju primijeniti. Ja sam konstrukcijski takav da vrlo brzo upijam znanja i vjerovatno i brzo funkcioniram tako da mi to leži, brzo povezujem stvari, brzo zaljučujem i možda je to taj rezultat koji ti vidiš. Kad mene nešto zanima ja uđem duboko u to, pokupim ta znanja i onda ih vrlo praktično primjenjujem. Bez obzira da li je to internet ili bilo šta drugo, materijali, dizajn, tehnologije…

Ja sam uvijek, od prvog internet kluba na Pišću pa do ovog sad bio fasciniran tvojim dizajnerskim umijećem jer to je što bih ja rekao, dizajn na jedan bosanski način. Ne bih volio da se uvrijediš da kažem na kokuzni način, gdje se od minimuma sredstava napravi maksimalan efekat i oduvijek mi se sviđao izbor materijala koji su među jeftinijim na tržištu a ti ih tako dobro ukomponuješ u jednu vizuelnu cjelinu koja svakog oduševi na prvu. Da li si radio još neki enterijer u gradu?

Osim ovih svojih uradaka radio sam poslovne prostorje preduzeća DISTI u Sarajevu, prodavnicu ZMAJ u Sarajevu, nadalje kao svom klijentu na polju kreacija imagea sam savjetodavno radio u polju arhitekture adaptacije Kantonalnog Zavoda za javno zdravstvo Zenica, Čajdžinicu u džamiji Trgovišće (Mokušnice) jedan vrlo zanimljiv uradak… Nadalje još nekih radova u smislu savjetovanja kao i privatne prirode za prijatelje i rodbinu. Uglavnom Arhitektura interijera mi je sporedna stvar ali nije mi mrsko oblikovati.

Želio bih te pitati, kao čovjeka koji je stanovao nekad na Pišću, šta misliš o urbanizaciji Pišća i da li se mogao sačuvati autohtoni izgled tog dijela grada?

Ja sam za Pišće emotivno vezan jer sam se u toj mahali rodio i odrastao, ali mislim da je urbanizacija bila neminovna jer su stare kuće koje su se tamo nalazile bile neplanski građene i bez ikakvog urbanističkog rezona. Zabluda je da su porušene autohtone bosanske kuće jer kao za primjer mogu navesti kuću u kojoj sam ja stanovao koja je bila jedna od starijih i ljepših na Pišću ali ju je sagradio moj dedo 1936. godine . Imala je ona zanimljivih detalja kao što je veranda koju su zenički arhitekti obilazili i prepoznali u njoj stare bosanske elemente građenja. Ja nisam protiv urbanizacije ako je ona za dobrobit ljudi u toj mahali. Ja sam se odselio u periferni dio grada zbog toga što sa godinama sve više uviđam pogodnosti mira koji nosi življenje van centra grada.

Hvala ti što si nam posvetio vrijeme. Nadam se da će ljudi čitajući ovo prepoznati razloge zbog kojih smo rekli da si nam jedan od najinteresantnijih ljudi u ovom gradu.

Ja bih na kraju iskoristio priliku da vama i svim čitaocima „Zenica-Online“ poželim sve najbolje u Novoj 2010. godini!

About the Author

Related Posts

Leave a Reply

%d bloggers like this: