Prenosimo iz Slobodne Bosne: ILAHIJE, REKVIJEMI I ROCK ‘N’ ROLL

Tuesday, January 5th, 2010 at 13:26

Visited 1315 times, 1 so far today

Prenosimo iz Slobodne Bosne: ILAHIJE, REKVIJEMI I ROCK ‘N’ ROLL

Tekst koji slijedi je objavljen 24. 12. 2009. u “Slobodnoj Bosni”. Nama se svidio pa ga uz dozvolu autora prenosimo i vama – da vidite kako je o Omladinskom horu pisao prije koncerta ovaj magazin.

Koncertom u zeničkoj Areni 27. decembra na kojem će, uz soliste i članove hora, nezaboravne rock klasike izvoditi regionalne muzičke zvijezde Zdenka Kovačiček i Aki Rahimovski, Omladinski hor iz Zenice obilježiće sedamnaest godina postojanja; od 1992. do danas kroz ovaj hor je pod vodstvom profesora Milenka Karovića prošlo blizu 2000 mladih ljudi, iza kojih stoje brojni uspjesi i gostovanja širom Evrope

ILAHIJE, REKVIJEMI I ROCK ‘N’ ROLL
Piše: Maja Radević

Shine on you crazy diamond Pink Floyda, Angie Rolling Stonesa, Soldier of fortune Deep Purplea, Still loving you Scorpionsa, Summertime Janis Joplin, Boemska rapsodija grupe Queen…, ovo je tek dio nezaboravnih rock klasika koje će bosanskohercegovačka publika imati priliku čuti u nedjelju, 27. decembra u zeničkoj Areni, a u okviru tradicionalnog, novogodišnjeg koncerta Omladinskog hora Zenica.

Formalno, Omladinski hor pripada onome što nazivamo kulturnim amaterizmom. No, prema svemu onome što su uradili u proteklih sedamnaest godina, koliko postoje, članovi ovog hora pod vodstvom profesora Milenka Karovića postavili su standarde kakvi se u našoj zemlji rijetko viđaju, pa i u onim institucijama kulture koje nose predznak „profesionalnih“.

PRVI KONCERT KOD FRA STIPANA

Od početka rada, u septembru ratne 1992. godine, do danas, u Omladinskom horu pjevalo je i sviralo blizu 2.000 mladih ljudi. Da budemo precizniji – 1.890, kaže profesor Karović.
„Ideja za osnivanje hora došla je od grupe djevojaka koje su pjevale u horu zeničke Prve gimnazije, koji sam ja vodio. Njih 32 pokrenule su inicijativu da osnujemo hor i tako na neki način ‘pobjegnemo’ od rata i svih tragičnih stvari koje su se u to vrijeme događale. Otišli smo kod fra Stipana Radića i zamolili smo ga da nam dopusti da sviramo nedjeljne mise. I taj prvi koncert sakralne muzike imali smo 19. decembra ’92. u Crkvi sv. Ilije u Zenici, pred 600 ljudi“, sjeća se Karović.

Uprkos ratnoj blokadi, zenička publika pokazala je veliki interes za te prve nastupe hora. Potaknut početnim uspjesima, Karović u januaru ’93. osniva Udruženje muzičke omladine (po socijalističkom „modelu“, objašnjava), u okviru kojeg je djelovao i Omladinski hor: „Te ’93. napravili smo jedan veliki koncert pod nazivom Sweet Memories (Slatka sjećanja). Zatim smo imali sedam takvih koncerata, i svaki put sala zeničkog pozorišta je bilo dupke puna. Onda smo dobili poziv za gostovanje u Njemačkoj, gdje smo nastupili na međunarodnom takmičenju horova. Omladinski hor bio je prvi koji je predstavljao BiH na jednom takvom takmičenju“, priča Karović. „Negdje u to vrijeme shvatili smo da to što smo stvorili više nije samo radi zabave nego da je hor jedna organizacija koja mora nastaviti ozbiljno da radi. Godine 1996. izveli smo prvu koncertnu Carminu Buranu, pa smo išli u Poljsku, na poziv Tadeusza Mazowieckog, na skup pod nazivom Razumjeti Bosnu. Bili su učesnici iz cijelog regiona, to je finansirala vlada Poljske… Nastavili su se veliki koncerti – učestvovali smo na koncertu Safeta Isovića, zatim je nastala Carmina Burana kao predstava, koja je izvedena u Sarajevu, veoma uspješno“.

Članovi Omladinskog hora nastupali su do sada širom Evrope – u Njemačkoj, Poljskoj, Italiji, Švicarskoj, Lihtenštajnu, Švedskoj, te u Crnoj Gori, Srbiji, Hrvatskoj… Svugdje ih je publika dočekala sa oduševljenjem, a možda je „tajna“ upravo u tome što ovaj hor njeguje raznovrsne muzičke žanrove – od opere, preko duhovne muzike, do rock ‘n’ rolla.

„Pjevamo sve vrste muzike. Prvo, hor je nacionalno mješovit. Ne želim to da potenciram, ali taj ‘mix’ postoji od osnutka hora, tako da pjevamo, recimo, na svim vjerskim manifestacijama, sve tri vjere, od ilahija do rekvijema. Osim toga, mladi ljudi vole tu raznovrsnost i ne želimo da budemo statični i da vrtimo stalno isti program i žanr. Danas se često kritikuje omladina kako stalno sluša turbofolk. Ja bih postavio pitanje onim starijim generacijama: a šta im to drugo nudite? Zašto se ne potrudite da svoju djecu upoznate sa rock muzikom, od 60-ih do 80-ih, koja je neprevaziđena i nikada neće umrijeti? Tako sam i došao na ideju da napravimo jedan ovakav novogodišnji koncert i da omladinu na neki način educiramo preko te nezaboravne muzike. Ono što će publika moći da čuje u nedjelju biće pomalo neobično, ima tu dosta autorskog rada… Uz soliste i orkestar, pojaviće se hor od 80 back vokala i to će imati jedan sasvim drugi sound, jednu moć muzike koju treba uživo doživjeti, da biste shvatili o čemu se radi“, objašnjava naš sagovornik.

SAMI SMO SE OSNOVALI, SAMI SE FINANSIRAMO

Koncert u zeničkoj Areni, koji počinje u 20 sati, sastojaće se iz dvije programske cjeline. U prvom dijelu biće izvedeno dvadesetak poznatih numera strane rock scene, od kojih smo neke već spomenuli na početku ovog teksta, dok je drugi dio koncerta „rezervisan“ za bosanski rock: hitove Indexa, Bijelog dugmeta, grupe Kod, Divljih jagoda, Zabranjenog pušenja te Zdravka Čolića. Specijalni gosti biće Zdenka Kovačiček i Aki Rahimovski, tu su i solisti hora, te bend Armina Hodžića, sa kojim Omladinski hor sarađuje već nekoliko godina.

„Što se tiče naših solista, moram reći da oni nimalo ne odudaraju od takozvanih velikih pjevača“, naglašava Karović. “Tu je Ivan Jelić, koji je sada na zagrebačkoj Akademiji, i tamo je rečeno da Zagreb 30 godina nije imao takvog tenora! Onda, Sandra Ubiparip, koja već dvanaest godina pjeva u horu, a inače je medicinska sestra. Pa Kanita Alić, koja studira farmaciju, Alen Seferović je student Ekonomskog fakulteta, Afan Smajlović je na Pravnom fakultetu… Imamo i novog solistu, 16-godišnjeg Ajdina Huskića iz Nemile, koji će izvoditi pjesme Koda i Divljih jagoda. Dakle, većina njih nema nikakvu profesionalnu vezu sa muzikom, ali djeca znaju da pjevaju! Za mene, to je jedino što je bitno.“

A kako u ovim recesijskim vremenima, kada je budžet za kulturne institucije iz godine u godinu sve manji, opstaje Omladinski hor Zenica? Umjesto odgovora profesor nam je ispričao vic:

„Rat u Bosni, neimaština. Pitaju Hrvata: ‘Koliko zarađuješ mjesečno?’ On odgovara: ‘Zaradim 250 maraka, nešto mi da Caritas, nešto ukradem i izađem na 350.’ Pitaju isto Srbina, a on kaže: ‘Zaradim 300, nešto mi da Dobrotvor, nešto ukradem i izađem na 400 maraka.’ Pitaju onda Zeničanina, a on će: ’500 maraka.’ ‘Pa kako?’ – čude se svi. A Zeničanin odgovara: ‘J..o majku ako znam!’

E, tako je nekako i sa horom, kaže Karović: „Izvinjavam se što sam bio malo vulgaran, ali shvatićete me… Mi smo udruženje građana i sami se finansiramo. Nastupamo jako puno da bismo zaradili. Recimo, od januara ove godine imali smo 39 koncerata. Nismo na budžetu i dobijemo, s vremena na vrijeme, jednokratnu pomoć od Federacije, Kantona i Opštine Zenica. Do prije tri godine probe smo održavali u školskoj učionici, onda nam je gradonačelnik pomogao da se u podrumu gimnazije adaptira jedan prostor za hor. SDP nas je 2003. Istjerao iz njihovih prostorija koje smo privremeno koristili, zato što nisam htio da se učlanim u stranku. Moj hor je neovisan od politike i tako će i ostati. Ja mogu imati svoja politička opredjeljenja, ali hor je organizacija koja ne pripada nikome, osim gradu Zenici i Bosni i Hercegovini.“

Novogodišnji koncert Omladinskog hora u Areni snimaće pet kamera, pa će uskoro biti objavljen i live DVD sa ovog događaja i to, kako ističe profesor Milenko Karović, bez ikakvih studijskih ‘uljepšavanja’. Pa neka se vide i neke male greške, nema veze… A za narednu godinu, članovi hora već pripremaju novi, vrlo zanimljiv projekat.
„Biće to indijska i indijanska muzika, nešto što ovdje još niko nije radio. Pa ćemo tako, kako volimo da ‘šaramo’ po raznim vrstama muzike, a ja ionako nisam normalan – to svi kažu – sljedeći koncert pokušati napraviti u tom duhu“, najavljuje Karović. „Eto, nemojte me više pitati, ja sam Crnogorac, jutros sam ustao u pet i cijela genetika mi se poremetila… Vidimo se u nedjelju!“

NIKŠIĆANIN U ZENICI
Muzički talenti iz „radničkog“ grada

Rođeni Nikšićanin, Milenko Karović je u Bosnu došao 1973. godine i – ovdje ostao. Već punih 30 godina radi kao profesor muzičkog u Prvoj gimnaziji u Zenici.

„Nikšić je najljepši grad na svijetu, a u Zenici živim zato što mu je Zenica slična – ima željezaru, rudnik, to je radnički grad, isto kao i Nikšić. Meni je u Zenici lijepo, ljudi me ovdje vole, kao i ja njih, i dobro je živjeti u ovom gradu“, kaže profesor.

Zanimljivo je da su tokom rata u Omladinskom horu pjevale samo djevojke. Muške „snage“ pridružile su im se ’96. godine. Mnogi od njih ostali su tu godinama zahvaljujući, umnogome, njihovom profesoru, dirigentu i „duhovnom vođi“ koji ih inspiriše a oni njega, opet, „podmlađuju“: „Pa eto, popularan sam među tom omladinom i jako puno se družim sa njima. Nemam, zapravo, prijatelja starijih od 27, 28 godina… Oni mi pričaju o svojim ljubavima, o školi, o svim tim nekim lijepim stvarima, jer meni je 56 godina i da me ne bi srce i mozak „strefili“, družim se s njima i to me relaksira. Hor je mjesto gdje se oslobađam svih negativnosti. Jednostavno, to je nešto što se zavoli, jedno fino društvo, u svakom trenutku imamo stotinjak članova… Mi smo jedna velika porodica i jako dobro poznajemo jedni druge. Malo smo izolovani od politike i drugih stvari koje se dešavaju u Bosni, jer ipak smo mi jedna kulturna skupina i interesuje nas isključivo umjetnost.“