Neobični Zeničani (1)—Travnička ulica | Zenica Online - novosti i price iz Zenice

Sunday, January 31st, 2010 at 17:34


Visited 2752 times, 2 so far today

Neobični Zeničani (1)—Travnička ulica

Tekst i foto: Miro Vinduška

Travnicka ulica - barakePreko puta OŠ Sestre Ditrih su bile nekada barake. U tim barakama su stanovali braća Bekir. Mnogi Zeničani poznaju Bekira starijeg koji je redovno na utakmicama prodavao ili kidao karte. Bekir mlađi je bio fenomen i koža mi se ježi kad na njega pomislim. Pred školom, uz samu cestu, se nalazila česma na kojoj su zimi uvijek visile ledenice. Dok smo se mi ježili ujutru umivati hladnom vodom dotični se tuširao pred polazak na posao ispod česme. On bi otucao led, sjeo ispod česme, pustio vodu da curi preko sebe i usput sa osmijehom pozdravljao radnike koji su išli na posao i kojima je postalo još hladnije. Kada bi ga vidjeli da ide u kupaćim gaćama sa sjekiricom i peškirom u ruci prema Kočevi mi svi odjednom za njim. Sjekiricom bi probio led, podvukao se pod njega naslonivši se laktovima na led i tako se kiselio neko vrijeme. “Naša riječ” je bila i reportažu napravila o njemu a hećimi su se ibretili kad bi došao na pregled, naravno ne znajući objasniti od kud mu ta moć na -15 ispod nule ležati u vodi. Neobičan fenomen.

Podvornik Ivan
Svaka škola je imala svoga podvornika – čovjeka koji je brinuo za neki red na odmorima, zvonio za početak i prestanak časa, mijenjao sijalice kad pregore i sl. Ali podvornici su se uvijek sukobljavali sa nestašnim učenicima. Ja nisam išao u tu školu, samo sam stanovao u blizini. Ivan je bio naš omraženi čovjek jer nas je stalno ganjao oko škole kad bi na platou igrali fudbal ili se penjali na školu da hvatamo golubove. Ivan je onako hodao nesigurno na nogama i djelovao je za nas još, što bi se reklo, bjednije. Jednom se potukao sa našim komšijom nakon svađe tj. komšija ga je vrijeđao pa su se ogledali, gdje je komšija mada 19- godišnjak popio dobre batine. Onako neizgledan ko bi rek’o? Stara je poslovica, nije niko za podcjenjivanje. Isprčam tati što se desilo a on će ti meni: “Znaš ti koji je on heroj o našim očima?” Moj tata je ista generacija i išli su zajedno u osnovnu školu i na vjeronauk. Otac mi je tada ispričao zasto Ivan tako hoda i zašto je heroj u njegovim očima. On je bio u Njemačkoj u nekom logoru zajedno sa svojom sestrom. Sestra je kroz maltretiranje u logoru povrijedila kičmu i nije mogla na noge. Ivan je nakon završetka rata svoju sestru donio na leđima iz Njemačke. Slušao sam oca malo sa nevjericom, ali kada je nakon nekoliko vremena izašla reportaža u novinama ostao sam bez riječi. Naravno, izvukao sam jos jednu pouku i kasnije sam sa velikim respektom gledao na tog čovjeka. Ovo sve pišem iz razloga što mi pamtimo neke prolazne zvjezdice ili uspješne građane a toliko vrijednih i neobičnih ljudi žive u našoj okolini a da na njih malo obraćamo pažnju.

Izgorene šibice
Nekad su u Travničkoj na mjestu gdje Vučak – Blentoven stanuje, mnogi znaju po Lalićevom kafiću, bile barake. Šest komada ako se ne varam. Bilo ih je još kod škole i te imam na slici koju prilažem i koje su zadnje srušene. Za vrijeme 2 svj. rata su to bile Švapske konjušnice da bi nakon rata preuređene za privremeni smještaj radničkih porodica kojih je sve više bilo rastom industrije. Mahom su stanovali rudari. Tamo je stanovao i jedan mali čovječuljak malo poguren, zbog teškog života izgledao je starije nego što jest. Svakodnevno je kupio izgorene šibice po cesti kad bi išao s posla ili na posao. Ponekad vjerovatno kad primi platu kupio bi paket dva šibica na trafici. Mi smo, kako je to tada kod nas u navici bilo, na takve ljude gledali kao osobenjake, ljude koje žive u  nekom svom svijetu. Naravno njegove komšije su znale da on ima neki hobi ali kakav, za njih je to bila igrarija. On bi zbog nedostatka prostora u kući svoja remek djela ostavljao na tavanu a po noći snosio i pravio, tako da ni sve komšije nisu baš sve znale jedino da je malo čudan bio. Ne znam kako se zvao, vrti mi se po glavi ime Šmitran ili tako nekako. Jedan sin mu je bio bokser. Evo šta je na stvari. Idem ti jedne prilike pored sad Hrvatskog doma i tamo gdje se nalazi banka je bila sala za izložbe.Kad tamo stoji onaj komšija u odijelu za neprepoznat’. Pošto sam uvijek posjećivao izložbe, jer i sam pomalo slikam, odlučim se da uđem i pogledam. Čovjek me ljubazno pozdravi i kad sam zakoračio unutra ostao sam skamenjen. Čuo sam samo iza sebe: “Samo uđite, pogledajte!” Imao sam šta i da vidim. Prvo mi je proletilo kroz glavu ono njegovo skupljanje šibica po ulici i sad ovo. Ovaj čovječuljak je napravio od izgorenih šibica nekoliko svjetskih dvoraca u nekoj razmjeri, mada sve u istoj: Bakingamsku palatu, Windsor, Bastija, crkva Svetog Marka i još mnoge. Nekoliko puta sam pregledao ekspozicije i krišom pogledao na ovog neobičnog umjetnika ne vjerujući svojim očima da je to taj isti čovjek. Još jedna potvrda – nemoj nikada i nikoga potcjenjivati jer svako na neki način ima svoju vrijednost vrijednu poštovanja. Mnogi su ljudi i umrli a nisu nikad dobili šansu da otkriju neke nadarenosti jer borba za goli život je uvijek imala prednost.

Zenički suvenirireklamadzunglasiva

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Slični postovi

Written by:

Filed Under: Istorija Zenice

Tags: ,

Trackback URL: http://zenica-online.com/2010/01/neobicni-sugradani%e2%80%94travnicka-ulica/trackback/

Leave a reply

* means field is required.

*

*

Ostavljanjem komentara slažete se sa pravilima korištenja.