Zenica Online – novosti i price iz Zenice

Na njega ćemo za koju godinu biti jako ponosni – Ivan Jelić

Tekst i foto: Damir Vučak

Svojim glasom je osvojio sve one koji su imali priliku da ga čuju kako pjeva. Radi se o Ivanu Jeliću, solisti Omladinskog hora iz Zenice koji je u oktobru počeo studirati pjevanje na zagrebačkoj Akademiji gdje kažu da dugo nisu imali takvog tenora. Pored pjevanja Ivan je i sportista koji već godinama trenira rukomet. Ali prije svega to je jedan skroman dečko koji se trudi da ostvari svoje želje i snove. Razgovarao sam sa njim danas jer je trenutno u Zenici na mini odmoru.

Ispričaj nam nešto o tome kako je krenula suradnja između tebe i hora?

U toku školovanja u osnovnoj muzičkoj školi nastupio sam na federalnom takmičenju horova BiH, pjevao kompoziciju “Bolno čedo” i osvojio prvu nagradu. U komisiji je bio gdin. Muhamed Bajraktarević koji će, ispostavilo se, nakon 2 mjeseca dirigirati na koncertu velikana bosanske sevdalinke Safeta Isovića. Prišao mi je i pitao da li bih htio pjevati na tom koncertu kao gost? Naravno, prihvatio sam. Bio je to moj prvi koncert a pamtim ga po tome što je bilo prisutno 12.000 gledalaca koji su me ovacijama ispratili sa scene. Na koncertu je nastupio i Omladinski hor pod vodstvom Milenka Karovića. Vratio sam se autobusom sa horom i sjedio pored profesora koji mi je rekao: “Nakon 2 godine dok ti malo glas sazrije mogao bi biti solista u horu. Razmisli o tome…” U tom trenutku mi je to proletilo kroz glavu i nisam ozbiljno razmišljao o tome, štoviše i zaboravio sam na to. Međutim, sudbina opet na djelo – nakon dvije godine u hodniku muzičke škole ponovo smo se sreli i profesor mi je prišao i pitao me: “Jesi li ti onaj mali sa Safetovog koncerta?” Ja sam potvrdio na što me pozvao da dođem u četvrtak u pola 7 na probu hora i da porazgovaram sa roditeljima o tome… Prihvatio sam i od tad sam već 5 i pol godina solista u Omladinskom horu pod vodstvom Milenka Karovića…

Poznato je da hor izvodi više žanrova muzike. Koji od njih ti najviše odgovara?

Sa horom sam zaista imao mnogo koncerata i velikih i malih projekata. Sredina u kojoj se nalazimo je takva da smo morali proširiti vidike u pogledu žanrova, što bi se reklo “OD BACHA DO SEVDAHA”. Ja se lično najbolje osjećam pjevajući ozbiljnu muziku, ali sretan sam jako i kad izvodim pop, evergreen ili sevdah. Upravo sam imao priliku po prvi put okušati se i u rock maniru na koncertu nedavno odrzanom u zeničkoj areni i veoma sam zadovoljan. Hor je organizacija koja mi je dala mnogo: iskustvo, samopouzdanje, sigurnost na sceni, upoznao sam dosta ljudi, stekao prijateljstva…

Poznato mi je da je na muzičkoj akademiji bila velika konkurencija po pitanju upisa na istu? Reci nam nešto o tome.

Na prijemnom za pjevače bilo nas je 26 a upisalo nas je samo 6 što govori samo za sebe. Svi koji su pristupili prijemnom su bili izvrsni pjevači i zaista nisam mogao reći tek tako za sebe da cu proći, ali sam duboko u sebi vjerovao. Spremao sam se sa Radmilom Bakočević sa kojom sam imao priliku i nastupiti na Sakralnom koncertu Omladinskog hora u crkvi Sv. Ilije u Zenici. Trenutno sam u klasi profesorice Martine Zadro koja je zaista jedna posebna žena, veliki pedagog i iskreni prijatelj. Sretan sam da učim od jedne takve osobe.

Jesi li imao priliku sresti i upoznati Sandru Bagarić? Kako ti se svidjela i šta misliš o njoj?

Imao sam priliku upoznati Sandru. Inače volim opuštene osobe, pune entuzijazma, humora a ona je baš takva. Neizmjerno je cijenim kao pjevačicu i bio bih presretan kada bi mi se ukazala prilika da nastupimo zajedno.

Oni koji te poznaju vrlo dobro znaju da je tvoja velika ljubav rukomet koji već dugo treniraš. Šta se dešava sad na tom planu, nastavljaš li i sa tim?

U Zenici sam se bavio 5 godina rukometom u RK “Čelik” Zenica gdje sam 3 godine proveo u omladinskim selekcijama i 2 u prvom timu. Nakon toga svega nije bilo logično da tek tako napustim sve to tako da sam u Zagrebu nastavio. Kontaktirali smo čelne ljude u RK “Medveščak” i došao sam na probu. Prošao sam i sad već poslije Nove godine očekujem potpisivanje ugovora i prve nastupe za taj klub.

Šta ti misliš o stanju u zeničkom rukometu?

U zeničkom rukometu se već godinama vrti ista priča, isti ljudi, isti ciljevi. Bio sam dio ekipe koja je uvela “Čelik” u „društvo najboljih“. Međutim bojim se da čelinim ljudima nije jasno da taj osvojeni cilj vuče sa sobom jos jedan cilj – ostanak u toj Premijer ligi. Kao i u svakoj drugoj organizaciji, novac se pogrešno raspoređuje i to je uzrok svakog neuspjeha. Ne kažem da nema šanse za ostanak, Zeničani su poznati po tome da se u zadnji trenutak izvuku iz neizlazne situacije ali puno stvari se treba promijeniti u klubu da bi se osigurao status premijerligaša.

Poznato je da većinu studenata prate problemi sa finansiranjem studija? Kako se ti snalaziš, jesi li dobio neku stipendiju?

Po tom pitanju moram priznati da sam ja puno više dao gradu Zenici nego on meni u ovom trenutku kad ga trebam. Već mjesecima očekujem stipendiju za talente na nivou kantona ali ona još uvijek stoji na riječima i obećanjima. Sva prikupljena sredstva su od strane privatnih poduzetnika koji su upoznati sa mnom i mojom pričom te im se ovim putem svima zahvaljujem.

Hvala ti puno na odvojenom vremenu, znam da si u gužvi kad god dođeš jer imaš mnogo ljudi koji te vole i kojima nedostaješ dok si u Zagrebu.

Slični postovi

• November 15, 2011 -- 23 pitanja za Anđelu Ilić (0)
• October 28, 2011 -- Zeničke mace dobile saveznike u borbi za bolji život (5)
• September 7, 2011 -- Josip Dujmović – čovjek koji je mene i mnoge Zeničane inficirao rockom (13)
• September 6, 2011 -- Bliži nam se drugo izdanje festivala “Zenica Zove” (2)
• September 6, 2011 -- Ninina kuhinja – ljubav prema kuhanju pretvorena u poslovni poduhvat (0)