Monday, January 25th, 2010 at 17:04
Visited 1146 times, 1 so far today
Izbor direktora pozorišta – komedija ili tragedija?
Piše: Hana Kazazović
Čitam danas na Depo-portalu intervju sa Harisom Burinom, zeničkim glumcem. Tema – izbor direktora Bosanskog narodnog pozorišta. Konkretno, ni nakon dva objavljena konkursa naše pozorište nije dobilo direktora. U drugom krugu su se na konkurs prijavili sadašnji VD direktora Nedžad Fejzić i predsjednica Upravnog odbora Senaida Turkić. Kako je nemoguće da na mjesto direktora te ustanove bude izabrana predsjednica Upravnog odbora konkurs je opet poništen. Pošto je Opština osnivač pozorišta njena je dužnost da sad oformi novi Upravni odbor, a onda će valjda nekad i doći do izbora direktora.
Ono što sam već do sada na nekoliko mjesta čula i Haris je potvrdio – glumci podržavaju sadašnjeg direktora Nedžada Fejzića i nadaju se da će on nastaviti sa radom na toj funkciji. Ali da nešto nije u redu sa tim našim hramom kulture vjerovatno i sami možete zaključiti nakon sagledavanja činjenice da je toliko teško izabrati direktora, i da se taj izbor pretvorio u lakrdiju.
Ja sam polovinom prošle godine na svom blogu pisala već tekst „Kritika rukovodiocima pozorišta“. Na svoj način sam iznijela viđenje nekih njihovih propusta. Osim toga vrlo često idem u pozorište jer volim tu vrstu umjetnosti. I moram reći da definitivno postoje problemi u njihovom radu, bez obzira na sve uspjehe koje oni uvijek nabrajaju.
Prije svega, imaju nekoliko premijera godišnje. Ja bih voljela da znam koliko gledalaca pogleda te predstave. OK, premijere budu pune jer je moderno ići na njih, a i dok se iskupi sva familija i prijatelji, posebno ako nastupa više glumaca – eto pune sale. A kasnije? Koliko ljudi kasnije ode i kupi kartu da pogleda predstavu. Onako bez nekih posebnih podataka, samo na osnovu zdravog razuma (i nekoliko ličnih posjeta) bih se smjela kladiti da je svaka naša premijera debelo u minusu. Ali nema veze, ima budžet pa zagrabi.
Za svaku predstavu se uglavnom angažuju gostujući redatelji. Koliko me moje poznavanje svega služi ti isti redatelji ne rade za klikere, što znači da se njima plati određena suma. Ako se utvrdi da predstavu koju napravi neki skupi reditelj pogleda 1000 ljudi (premijera + još nekoliko igranja) postavlja se pitanje zbog čega se oni angažuju, obzirom da na posjetu očito ne utiče kvalitet izvedenih predstava. Ko god da igra i kakav god da je tekst u pitanju otprilike se vrti isti broj ljudi tamo. Da se razumijemo, to je toliko broj da bi ona teta što cijepa karte mogla svakog poimenice nabrojati- uvijek su to iste face.
Kad već spomenuh karte – odštampane su nekad kad je otvoreno pozorište i (kako sam čula) ima ih toliko da ih garantovano neće nikad potrošiti. A već su se skoro raspale. I ostale stvari u tom pozorištu ostavljaju isti zaključak – potrebno je napraviti neki veći iskorak u njihovoj organizaciji i radu.
Evo konkretno web stranica im sad radi, ali se vrlo često dešava da – ne radi. Pisala sam već prije o prednostima interneta i mogućnostima kreiranja neke marketing kampanje na internetu. I ne, to ne znači da mi zaposjednete Facebook sa obavještenjima! To znači mnogo više a što je najvažnije – i te tehnike i mogućnosti se mogu naučiti besplatno na internetu. Osim toga, pitam se laički, zar nije bolje uzeti po 200 karata za svaku predstavu i podijeliti djeci, bar da bude puna sala i da se glumci ne osjećaju kao da su na probi? Takođe se, po mom mišljenju, mogu organizovati neke prodaje karata preduzećima. Jeste, kao nekad. Pa da se ponudi karta po 2,00 KM prosvjetarima ili zdravstvenim radnicima, ili bilo kome. Bolje 200 x 2,00 KM nego 5,00 KM x prazna sala.
Tako su bar mene učili na ekonomiji, i tako me bar borba za goli život u ulozi privatnika naučila. Nisam izučavala „budžetsku ekonomiju“ pa ne znam kako je to, moguće da za nju važe neka druga pravila.
U svakom slučaju kojeg god (i kad god) direktora da odaberu iskreno se nadam da će početi da rade malo više i ozbiljnije. I da se ubuduće neće pojavljivati u medijima kad god nešto „ne uspiju“ ili ponište konkurs.
Slični postovi
Written by: zenicaonline
Filed Under: Cyber Bosanka
Tags: Bosansko narodno pozorište, Cyber Bosanka
Trackback URL: http://zenica-online.com/2010/01/izbor-direktora-pozorista-komedija-ili-tragedija/trackback/
Comments
Trackbacks
- Cyber Bosanka » Blog Archive » Volim pohvale! 01-25-2010 at 17:35
Leave a reply
Ostavljanjem komentara slažete se sa pravilima korištenja.
karabaja
January 25, 2010 at 18:57
potpis i pečat!
Mirsad Đulbic
January 25, 2010 at 21:11
Pozorišta su uglavnom gubitaši. U ex-YU bilo ih je po mojim saznanjima samo šest, da su radili profitno i na bazi svog rada i ulaganja u “obrazovanje” gledalaca, privlačenja publike pomoću repertoara. Od njih sada su još tri aktivna i u njima je naprosto svakome čast igrati za minimalan honorar.
Zeničko pozorište je davno nekada imalo godišnje i po 200-250 predstava, uključivo i dječiju scena. Od preseljenja u novu zgradu, nakon 2-3 uspješne godine, već od 1980. godine se polako gubi ranija slava ali i publika. Mene su tih godina “otjerali”, jer su moje dugogodišnje abonomansko mjesto dali novopečenom posjetitelju, koji je dolazi “da bude viđen i da vidi”. Ti skorojevići pozorišne umjetnosti su brzo se odvikli pozorišta i tako to.
Omladina odrasta bez navika odlaska u pozorište, a krivo je pozorište, jer se otuđilo, jer su zaboravili, kako se stvara buduća vjerna publika.
072
January 29, 2010 at 11:44
Hana,
tvoje teze su naravno logicne i smislene, ali kao sto si sama rekla u ekonomiji. Pozoriste nije piljara da kupis jabuka za 100 KM, pa ih prodas za 200 KM. Pozoriste ima svoju misiju, a to je kultivisanje gradjana (u nasem slucaju seljaka), dizanje kulturne svijesti na veci nivo, sto ima dalekosezne posljedice na ponasanje i odgajanje sljedecih generacija. Nigdje na svijetu (dobro, mozda ima par komada) pozorista nisu rentabilna, vec su to uglavnom budzetske institucije (ili imaju privatne donatore).
A to, koliko gledalaca gleda nase predstave je najmanja krivica pozorista i njegovih uposlenika (sto ne znaci da nemaju krivice). To je lancana reakcija od vrha vlasti, pa nanize ili obratno. Skole su katastrofa, preplavljeni smo Hakalama, Polumentama, Cecama, Stojama sa svih kanala, Avazima, SAFF-ovima. Djeca se drogiraju, kradu, obijaju, izlaze nepismena iz skola. I sta ocekivati od takvog grada i takve drzave. Veliki je uspjeh kada se napuni sala.
Pa zar ti nisu dobri pokazatelji koliko ljudi prisustvuje projekcijama dobrih filmova u kinu? Nijednom nisam vidio punu salu, koja je relativno mala. Zar ti nije dovoljan pokazatelj koncert Dubioze? Nesto manje od 150 prodatih karti. I ocekujes da pozoriste bude rentabilno? Nema sanse, niti je ikad bilo sanse.
072
January 29, 2010 at 11:49
Zaboravih, da se nadovezem na prethodni post, a vezano za gostujuce rezisere.
Moras malo uci u problematiku, nije stvar u cijeni gostujucih rezisera, vec sta nam oni donose. Ako idemo logikom ustede, onda nam pozoriste i ne treba, zatvorimo ga, prodamo zgradu i ustedimo 2 miliona KM godisnje.
Gostujuci reziseri i te kako imaju svoju svrhu. Da napravim poredjenje, to je recimo kao da ukinemo fudbalsku ligu. Zasto da se trose pare na celik, da putuje po cijeloj drzavi i trosi pare, kad se mogu podijeliti i igrati utakmice na bilinom polju, jedni protiv drugih. Zasto da nam neko dolazi i mi idemo njemu? Naravno, odgovor ti je jasan. Zbog podizanja kvalitete.
I u onoj drzavi i u ovoj i svim normalnim na svijetu, pozorista, folkklori, plesne i sviracke sskupine, amaterski sport, nisu i nece biti rentabilni, ali obaveza je drzave da ih finansira, jer oni imaju svoju misiju. Sto vise oni putuju, mi dobijamo veci kvalitet.
PS
Je li rentabilan atletski stadion, muzej, dzamije i crkve, A i oni su na budzetu.
Cyber Bosanka
January 29, 2010 at 12:13
@072 Slazem se sa vecinom ovoga sto si napisao. Narocito sa ocjenom da nam je kompletno stanje sa kulturom mnogo lose i da treba jedan sistematski rad na svemu.
Takodje znam da nisu rentabilni ni atletski stadion, ni muzej (i na njih sam ljuta). Samo mi se cini da bi mozda moglo da se uradi mnogo vise i sa postojecim sredstvima koja se svakako dobijaju iz budzeta.
Da pisem konkretno sta ovdje ne bih. Ako zelis da cujes konkretno na sta mislim slobodno me kontaktiraj na mail
Pozdrav!
072
January 29, 2010 at 12:33
To je sad drugi par cipela. Kao sto rekoh ranije, nisu ni oni (pozoriste) izuzeti od krivice. Poenta je da oni moraju zivjeti na budzetu, ali svakako se slazem da se to ne iskoristava na pravi nacin. Nazalost.
kozolec
January 29, 2010 at 12:34
@072,
u pravu si. Pozorište nije piljara ali TREBA da služi “kultivisanju”. Mišljenja sam da je bolje kultivisati nekog i pri tom ostati nerentabilan, nego da ne kultivišeš nikog. Znači, bolje imati djaba prodanu salu nego imati u njoj nekoliko osoba.
U 80-tim školama, vrtićima, različitim službama djelili su karte šakom i kapom, unatoč tome da smo svi znali da to ne vodi nikamo…Da li smo ono imali više Hakala, Ceca, droge i sl.?
Hani dam pravo…Pristup tom “TREBA” je možda na stranputici. Marketinšku politiku i njihova oruđa spraviti na viši nivo bez obzira na cijenu, jer i tako su gubitici…ali zato ćemo “za džaba” spraviti djecu u salu, i nadati se da kultivišemo više njih.
pozdrav!
072
January 29, 2010 at 16:04
@kozolec
Da, da kozolec, svi se tu slazemo. Ja se samo nisam slozio sa Hanom pop pitanju stranih rezisera, odnosno po pitanju produkcije. A sto se tice prodaje predstava, tu sigurno skripi i treba mijenjati politiku, pa po cijenu da se dijele karte djabe. Treba saradjivati sa skolama vise.