Intervju sa Mirsadom Đulbićem | Zenica Online - novosti i price iz Zenice

Thursday, January 14th, 2010 at 07:10


Visited 2577 times, 1 so far today

Intervju sa Mirsadom Đulbićem

Razgovarala: Hana Kazazović
Foto: privatni arhiv M. Đulbić

Koliko sam uspjela do sada upoznati Mirsada mislim da bi se sa njim moglo uraditi više intervjua i to o različitim temama. Naši čitaoci su do sada mogli pročitati tekstove koje on piše o Zenici, a u ovom intervjuu ćemo pokušati predstaviti još nešto po čemu je Mirsad poznat (i značajan) u našem gradu.

Neki vas znaju kao predsjednika “Udruženja paraplegičara i oboljelih od dječije paralize Zenica”, drugi kao poznavaoca Zenice. Interesuje vas mnogo stvari i zanimaju vas različite oblasti. Najbolje da nam stoga sami kažete – ko je u stvari Mirsad Đulbić i otkud toliko interesovanja u jednoj osobi?

Prosječan u svemu, ni u čemu poseban. Ne mislim da nešto posebno dobro poznajem Zenicu. Ima stotinjak boljih od mene, ali ja svoja saznanja dijelim sa drugima, pa i oni sa mnom. Nekada sam to radio kroz dnevne i sedmične listove. Sada sam u invalidskoj penziji i kad ne radim za naše Udruženje, sređujem svoja saznanja i rado ih podijelim sa drugima.

Nama ste ispričali otkud vi u Udruženju paraplegičara i kako je došlo do toga, to je nešto što se svakom može desiti i samo je stvar osobe kako će to prihvatiti i kako će se dalje nositi sa tim. Možete li našim čitateljima pobliže objasniti osnovne djelatnosti vašeg udruženja, čime se bavite i šta su vam ciljevi?

U ovom udruženju sam od 2000. g. a predsjednik sam upravnog odbora sada u drugom mandatu. Obzirom da sam imao iskustva sa radom u nevladinom sektoru, dolaskom u ovo udruženje, uveo sam podosta novina u radu. Najveći uspjesi su vezani za uključenje osoba sa invaliditetom u normalan društveni život. Izlazak bez ranijeg stida u šetnju gradom je postala uobičajena rutina pa nas za toplih dana ima podosta, poboljšan je društveni status na federalnom nivou (na kantonalnom nije), obezbjeđena su prava na brojna ortopedska pomagala i proširena lista prava na pomagala i higijensko-sanitarne potrepštine, dobijeno 40 novih invalidskih kolica, dobijeno 36 korištenih repariranih računara za članstvo, 20 članova je uvezano na internet, članstvo na selu je dobilo 6 steonih junica i 10 ovaca (prvo žensko tele išlo slijedećem članu), izdali smo kvalitetnu literaturu za sve paraplegičare, dodjeljivali smo novčane pomoći članstvu, slali članstvo na rehabilitaciju i rekreaciju, neprikosnoveni smo na takmičenjima u atletskom višeboju i u šahu, revijalno smo nastupali sa utrkama u invalidskim kolicima na Kupu Evrope u atletici, Balkanskom atletskom prvenstvu i otvaranju nove atletske staze itd. Sve to ima posloženo na blogu udruženja http://osobesainvaliditetom.blogger.ba/

Ove godine ćemo obilježiti 30 godina osnivanja i uspješnog rada udruženja.

Naši uspjesi su prepoznati i 2008. godine smo dobili „Nagradu Zenice“ i jedini od svih udruženja paraplegičara iz zemalja jugoistočne Evrope ušli među 20 najboljih nevladinih organizacija pod organiziranjem „Erste Fondacije“ iz Austrije. Dalji ciljevi su na liniji održavanja dosadašnjeg dostignutog nivoa uz stalna poboljšanja.

Da li ste zadovoljni vašim položajem u društvu i šta su osnovni problemi osoba sa invaliditetom? Koji su osnovni problemi sa kojima se sučeljavaju osobe sa invaliditetom u današnjem vremenu i kakvo je stanje u našem gradu? Koliko je Zenica kao grad pogodna za život osoba sa invaliditetom? Vidjeli smo da su urađene određene stvari poput kosina na trotoarima, kose ravni za ulazak u zgrade u kojima žive članovi udruženja, a i određeni objekti su napravili prilaze za invalidska kolica?

Članstvo i udruženje imaju relativno dobar položaj u društvu. Uvijek može bolje. Trenutno pravimo sa ostalim udruženjima program primjene UN Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom, prvenstveno da se sve invalidne osobe izjednače u osnovnim pravima, jer toga u BiH nema. Zakon nas dijeli u četiri grupe, po načinu stjecanja invaliditeta. Svaki paraplegičar ima iste osnovne potrebe, pa bio on neratni, radni, ratni ili civilna žrtva rata. Slijedeći veći problemi su pristupačnost u rubnim naseljima grada, prigradskim naseljima, a u selima naročito. Gradske zone I i II su trenutno zadovoljavajuće riješene, ali ipak daleko od stvarnih potreba.

U Zenici je pristupačnost jako poboljšana 2005. i 2006. godine. Prethodne 2009. g. je donesena nova Uredba o uklanjanju arhitektonskih prepreka, na kojoj smo i radili i prihvaćena je naša sugestija da se uvedu kazne. Po novoj Uredbi (Sl. Novine FBiH br. 48/09) proširene su nadležnosti inspekcija na svim nivoima i mi smo nedavno nakon prelaznog perioda uputili zvanične dopise svim inspekcijskim i ostalim nadležnim službama, da se od vlasnika i zakupaca poslovnih prostora u zakonskom roku traži uređenje odgovarajućih pristupa. Pristupi su potrebni za oko 4.500 osoba sa invaliditetom u općini Zenica i cca 3.500 osoba oslabljene motorike kretanja i majki sa bebama u dječijim kolicima.

Zenica trenutno spada u tri najpristupačnija grada u BiH. Raduje me kao čovjeka, da počesto vidim, kako vlasnici privatnih biznisa sami, bez bilo čijeg pritiska rade pristupe svojim prostorima i pristupačne toaletne prostore. To su vrlo male investicije u odnosu na ono šta se time dobiva. Trenutno su sve javne ustanove pristupačne, svi tržni centri, sve osim četiri banke, pošte, BH Telekom, zdravstvene službe i tako redom. Svim našim članovima, koji su imali preduslove i koji su se obratili udruženju, riješili smo pristup u stanove, odnosno zgrade, gradnjom pristupnih kosih ravni.

Koliko članova egzistira u udruženju?

Udruženje trenutno broji 92 člana. Od toga se pomoću invalidskih kolica kreće 52 člana, a 40 članova uz korištenje raznih drugih ortopedskih pomagala (štake, hodalice,…). Imamo šest članova koji uslijed prirode svojega stanja rijetko ili nikako ne izlaze iz stanova (tetraplegija, uznapredovala paraplegija i sl.).

Postoji li način na koji građani ovog grada mogu pomoći vašem udruženju?

Kako da ne. Neka ne parkiraju automobile na trotoarima i kosinama s trotoara na pješački prelaz, jer zaprečavaju prolaz osobi koja koristi invalidska kolica. Mogu pomoći i traženjem preko organa svojih mjesnih zajednica da se učine dostupnim frizeraji (sada dostupan samo salon „Mladost“) i da se konačno u Zenici postave modulni toaleti koji sadrže i odjeljak za osobe sa invaliditetom. Pa Zenica nema ni jednog javnog toaleta!

U Zagrebu smo vidjeli kako postoje niskopodni tramvaji. Postoji li šansa da naše vlasti nabave autobuse koji bi pomogli ljudima u kolicima da se lakše voze javnim prevozom?

U Zenici postoje tri niskopodna autobusa marke „DAF“ (donacija vlade kraljevine Holandije), koji voze na linijama 1 i 2. Mi za društvene izlete koristimo te autobuse. To je ipak nedovoljno. Počesto se ta mogućnost ne može koristit jer autobusima smetaju nepropisno parkirana osobna vozila legalnih i ilegalnih taksista. Kantonalna bolnica ima sanitetsko vozilo koje ima hidrauličnu podiznu rampu i nije iskorišteno za namjenu, za koju je nabavljeno, pa zato koristimo taksi.

Znamo da su članovi vašeg udruženja aktivni i na sportskom planu. Možete li nam ukratko navesti neke od rezultata vaših takmičara? Koliko učestvovanje u takvim aktivnostima pomaže članovima?

Sport je za osobe sa invaliditetom izuzetno važan. To su druženja, samodokazivanja, takmičenje sa drugima i sa samim sobom, osvojene medalje i priznanja, putovanja, upoznavanje sebi sličnih, razmjena iskustava i dr.
Naše udruženje je najtrofejnije na Državnim prvenstvima u atletici od 2004. godine, kada smo prvi puta učestvovali sa 3 takmičara i osvojili 9 medalja. Imamo prosjek od preko 2,5 medalje po učesniku, dok slijedeći iza nas ima samo 1,6 medalja po učesniku. Na Sportskim igrama paraplegičara i oboljelih od dječije paralize FBiH smo pet godina uzastopno prvaci u muškoj i ukupnoj konkurenciji te u šahu. Na međužupanijskim sportskim igrama također prvi. Gdje god je održan šahovski turnir, u BiH i inostranstvu, naši šahisti su bili prvi. Mi organiziramo svake godine Sportske igre paraplegičara i oboljelih od dječije paralize ZDK na atletskom stadionu Kamberovića polje. To je po broju takmičara skoro kao Državno prvenstvo. Taj dan nam je rezerviran za ugodna druženja, jer uslijedi nakon održanih svih ostalih takmičenja i po običaju potom slijedećega dana nastavimo druženje na društvenom izletu.

Na žalost, SSRI ZDK (Savez za sport i rekreaciju invalida) i list „Naša riječ“ nisu našu kandidaturu nikada ozbiljno razmatrali jer su opterećeni rezultatima nekih svojih miljenika. Iz tog razloga smo ove godine odustali od kandidature i u tom smislu poslali obavjesno pismo na SSRI ZDK.

Iz razgovora sa vama shvatili smo da postoji dosta osoba sa invaliditetom koje se nisu prijavile u vaše udruženje. Koja je vaša poruka njima?

Ne. Po našoj evidenciji, koja je usklađena sa zvaničnim evidencijama nadležnih službi, samo troje nisu naši članovi. Oni znaju za nas, pa je do njih ako se žele učlaniti. Mi imamo prilično mnogo zahtjeva za članstvom osoba sa invaliditetom, koje po definiciji ne spadaju u naše članstvo, ali nemaju svoga udruženja u Zenici.
Problem nam je što postoji produkcija nekakvih udruženja koja se kao biva bore za prava osoba sa invaliditetom. Takva udruženja nam uglavnom smetaju, jer voditelji tih udruženja ne poznaju zakonsku regulativu i pokreću akcije i aktivnosti, koje su u cijelosti protiv naših nastojanja da sve probleme riješimo zakonima i zakonskim aktima. Za takvu situaciju je podosta „kriv“ i “Zakon o udruženjima i fondacijama”, koji dozvoljava da tri osobe formiraju svoje udruženje i nazovu ga kako žele, pa čak ima udruženja koje su formirali članovi jednog domaćinstva. Pokrenuli smo na nivou BiH aktivnosti na izmjenama entitetskih i državnoga Zakona, sa osnovnim traženjem da udruženje osoba sa invaliditetom ili udruženje za pomoć osobama sa invaliditetom mogu osnovati samo zainteresirane osobe sa invaliditetom eventualno u saradnji sa liječnicima ili socijalnim radnicima. U Zenici trenutno ima registriranih 14 udruženja, koja su se deklarisala da pomažu osobe sa invaliditetom, da se bave čovjekoljubljem i šta sve ne, a udruženja osoba sa invaliditetom koja rade ima 12.

Na kraju moram dodati da smo sretni i ponosni zbog toga što smo se sreli i upoznali sa ovim čovjekom, pa ćemo se i ovim putem još jednom zahvaliti na njegovom vremenu koje odvoji za svoje tekstove na “Zenica-Online”.

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Written by:

Filed Under: Intervjui, Razgovori

Tags: ,

Trackback URL: http://zenica-online.com/2010/01/intervju-sa-mirsadom-dulbicem/trackback/

Comments

  • ERMIN

    February 18, 2010 at 02:16

    Svaka cast licnost vrijedna postovanja.

Leave a reply

* means field is required.

*

*

Ostavljanjem komentara slažete se sa pravilima korištenja.