Zenica Online – novosti i price iz Zenice

Ibro Muratović – Zeničanin koji uspješno radi ono što voli

Razgovarao: Damir Vučak
Foto: privatni arhiv Ibre Muratovića

Zaljubljenici u sport su sasvim sigurno već čuli za Ibru Muratovića, novinara i urednika u sportskoj redakciji Federalne TV. Osim toga Ibro je jedan od osnivača i urednika “Superinfa”, novine koja je već postala prepoznatljiv zenički brand. Ako bi me neko pitao da mu ukratko opišem Ibru rekao bih – uspješan i jako drag momak kojeg vole svi koji ga poznaju. A kad se sve to uzme u obzir onda i ne treba posebno objašnjavati zašto smo baš njega zamolili za intervju.

Ibro Muratović je dogurao do mjesta urednika u sportskom program Federalne TV. Možeš li nam objasniti tvoj razvojni put?
Moram odmah reći da posao koji danas radim u nekakvom hijerarhijskom smislu ne smatram nekim posebnim dostignućem. Najčešće smo svi mi fokusirani na želju da u životu radimo posao koji možemo, a ja sam među onima koji mogu raditi posao koji žele. To je vrlo važno jer u kreativnom i svakom drugom smislu čovjeku pruža satisfakciju. Ja sam u novinarstvo ušao sad već davne 1992. godine, prijavivši se na prvu Zetelovu audiciju. Nakon šestogodišnjeg rada u toj lokalnoj zeničkoj kući, gdje sam o ovom poslu naučio zaista puno i radio skoro sve vrste novinarskih i televizijskih poslova sa jednom mladom talentovanom ekipom koja je kasnije napravila velike stvari u domaćem medijskom prostoru. Nakon toga sam nastavio rad u dopisništvu tadašnje TV BiH, a kasnije i Federalne TV. Već pet godina sam Zeničanin “na privremenom radu” u Sarajevu, kao novinar i urednik u sportskoj redakciji.

Otkud uopće ta tvoja ljubav prema sportu i opredjeljenje za sportsko novinarstvo?
Za mene je ovaj poziv dječački san. U godinama odrastanja svi manje ili više lutamo u željama za odabir profesije kojom ćemo se baviti. Kod mene nije bilo puno dilema, a u konačnici se sve svodilo samo na jedno. Iz ove perspektive nema mjesta za bilo kakvo kajanje ili žaljenje jer posao sportskog novinara puno uzima, ali još više daje.

Šta misliš o zeničkom sportu i da li je on marginaliziran u odnosu na Sarajevo?
Zenički sport danas, nažalost, gotovo da je na dnu u domaćim okvirima, a da i ne govorimo o nekakvoj međunarodnoj sceni. Posebno se to odnosi na ekipne sportove gdje je situacija poražavajuća. Zenica se uvijek mogla pohvaliti vrhunskim pojedincima, a oni su i obilježili bh. sport od osamostaljenja naše države do danas. Tu prije svega mislim na Mervanu Jugić-Salkić, Arnela Kalušića, Elvira Krehmića, Elvira Bolića, Mirsada Hibića, Kenana Bajramovića i druge koji su napravili velike internacionalne karijere. Danas je tu Hamza Alić, sutra Emma Škaljo itd. Međutim, naši klubovi iz godine u godinu preživljavaju autodestrukciju, urušavaju se prije svega iznutra, taoci su bolesnih ambicija kojekakvih zlonamjernih pojedinaca sve više prisutnih u našem sportu. Zenica je tipičan primjer takvih odnosa, a po mom mišljenju izvori marginalizacije su ponajviše u samoj Zenici. Uzmimo za primjer Široki Brijeg kao uslovno rečeno malu sredinu koja je pronašla model za uspješne projekte u nogometu i košarci. Kada imate znanje, kvalitet i prave ljude na pravom mjestu, nema toga ko vas može marginalizirati i zaustaviti u onom što želite ostvariti.

Obično prenosiš sve sportove ali koji sport je tebi najzanimljiviji za prenos uživo i u kojim komentarima najviše uživaš?
Nogomet, košarka, odbojka, rukomet, tenis, atletika, skijanje, boks, džudo, plivanje, ragbi, su među sportovima koje sam imao priliku prenositi uživo ili kao snimke, sa lica mjesta ili iz studija. Svaki od njih na svoj način je zahtjevan i zanimljiv, ali za mene lično, nogomet i košarka su na vrhu liste zanimanja i simpatija. To su ujedno sportovi koji su oduvijek u našoj zemlji kod ljudi izazivali najviše emocija i praćeni sa posebnom pažnjom. Nažalost, bh. košarka je u posljednje vrijeme u svojevrsnoj stagnaciji, ali nadam se da će se uskoro stvari promijeniti jer mislim da je upravo to sport blizak našem mentalitetu, kroz koji se ova država može vrhnuski afirmisati.

Tvoj posao podrazumijeva stanovitu objektivnost i navijačku nepristrasnost ali – da li ima neki sportski kolektiv koji ti je najbliži srcu?
Svi imamo svoje favorite i mogu sa sigurnošću reći da sve moje kolege imaju klubove za koje navijaju. Neki su manje ili više profesionalni u svom radu, pa simpatije uspijevaju ili ne uspijevaju prikriti. Naravno, izuzmemo li Čelik koji je prirodno klub kojem sam najbliži, u ostalim ligama moje simpatije su na primjer uz madridski Real, londonski Chelsea ili Bayern, ali najčešće uz klubove u kojima nastupaju naši sportisti. Njihove rezultate i nastupe uvijek pratim s posebnom pažnjom, kao uostalom i svi ljubitelji sporta u našoj zemlji.

Ovo doba godine je uvijek bilo predviđeno za razne ankete u izboru najboljeg sportaša u prethodnoj godini. Ko je po tebi zaslužio da ponese tu titulu?
Kada su u pitanju bh. sportisti, moram podijeliti mišljenje cijele domaće javnosti da je Edin Džeko obilježio 2009. godinu. Iako, ono što je napravio Hamza Alić u Berlinu izuzetno je velika stvar. Što se tiče svjetskog sporta, oduševljava me Usain Bolt za kojeg je teško naći prave riječi i objasniti to što on radi na atletskoj stazi. Istovremeno, jedan od mojih ljubimaca je i veliki teniski gentleman Roger Federer.”

Da se vratim opet na zenički sport, koliko si poznaješ stanje u njemu i da li se to samo nama čini ili je zaista u groznom stanju, možda i najgorem od osnutka ove države?
Već sam djelimično odgovorio na ovo pitanje, a sa ovakvom ocjenom se mogu složiti. Ne vidim u Zenici trenutno sportski projekat koji dugoročno može biti uspješan, koji ima zdrave temelje i odgovarajuće resurse za neki snažniji iskorak u kvalitetu. Nema ni pravih sponzora koji bi klubovima bili partneri u realizaciji njihovih programa. Strani investitori koji su ovdje došli i danas zarađuju velike novce, nisu se iskazali kao pretjerano društveno odgovorni i zainteresirani da podrže sport. Idealan primjer je Arcelor Mittal koji nema takvu vrstu senzibiliteta, a o lokalnim zeničkim poduzetnicima da i ne govorimo. Većina njih bi se reklamirala na nogometnoj Ligi prvaka za iznos od stotinu maraka, ako je to moguće!? Naravno, čast izuzecima kojih je nekako sve manje.

Sa svojim prijateljem Feđom Jovanovićem si pokrenuo besplatni časopis Superinfo. Otkud ideja za pokretanje te novine i da li postoji ekonomska isplativost?
Superinfo je nastao prije gotovo četiri godine kao naš zajednički projekat i pokušaj da se jedno besplatno novinsko izdanje sa pozitivnim vijestima i zanimljivim lokalnim informacijama ponudi građanima najprije Zenice, a danas i cijele zeničke regije od Visokog do Tešnja. Besplatne novine na zapadu su uobičajena pojava, a nakon Superinfa i u BiH je pokrenuto još nekoliko izdanja. Ekonomska isplativost postoji, a dokaz je činjenica da je u kontinuitetu izašlo već oko 80 brojeva u više od million primjeraka. Nadam se da će ovaj projekat preživjeti ekonomski izuzetno teška vremena u kojima živimo. Također, uvjeren sam da će u ovoj sredini biti dovoljno interesa među oglašivačima ali i u javnom sektoru da Superinfo ostane prepoznatljivi zenički brand i da se dalje razvija.

Obzirom na to da ja i nisam neki profi novinar moram te pitati da li ima nešto što te nisam pitao a da ti misliš da sam trebao?
Umjesto odgovora na ovo pitanje, rekao bih samo nekoliko riječi o portalu Zenica-Online, ako mi dozvolite. Za kratko vrijeme napravili ste dosta toga. Drugačiji ste od ostalih, nudite uvijek informaciju više, svoje viđenje, često i kritički stav, otvoreni ste za autorske tekstove, prisutni na licu mjesta i zanimljivi. Čestitao bih vam na tome i poželio da gurate dalje.

Mi se zahvaljujemo na pohvalama i čestitkama i trudićemo se da guramo i dalje. A ujedno se nadamo da ćemo u nekoj skorijoj budućnosti imati priliku slušati Ibrina javljanja sa nekog velikog takmičenja na kojem će učestvovati i naša reprezentacija.