Gost kolumnist: Požutjele krpe | Zenica Online - novosti i price iz Zenice

Thursday, January 14th, 2010 at 07:13


Visited 2154 times, 2 so far today

Gost kolumnist: Požutjele krpe

Piše: Tarik Mujačić

Grijanje? Kotlovi? Do kada…? Svaku zimu podliježemo nestabilnom grijanju radijatora, kvarovima kotlova i prepuštamo javnom poduzeću “Grijanje” i Općini rješavanje ovog svakogodišnjeg problema Zenice. Medijski smo bombardirani o različitim razlozima slabe ili nikakve grijne sezone, utjehu tražimo u gradskim ocima, novinskim člancima o gradnji novih energetskih objekata i sl. Generalno gledano bili bi isuviše sebični kada bi rekli da su za slabu grijnu sezonu krivi uposlenici ovog javnog poduzeća ili još gore, da su ti isti ljudi ONI, koji su nesposobni i nezainteresirani za rješavanje kroničnog problema Zenice…otkup, prodaja i distribucija energije. Mnogi će reći da su ipak sposobniji u slanju računa za negrijanje. Ima istine na jednoj i na drugoj strani medalje. No, grijanje danas posmatramo kao dio egzistencije i normalnog funkcioniranja čovjeka u svakoj životnoj sredini, te se kao problem ne bi trebao zanemarivati. Znači, problem jeste egzistencijalan ali ne i krucijalan, jer i bez grijanja smo dovoljno jaki da uspostavimo i pronađemo alternativna rješenja pod protezom »u zlu ne trebalo«.

Kao još mlađi, sjećam se da su nam u radijatore isporučivali goleme količine željezarske energije. Grijanje kao komunalni servis građana spadao je u domenu defaulta i bezbrižnosti. Nije se gledalo na isporučene količine, i malo je bilo reći da su radijatori bili užareni. Ponekad bi stavili kuhinjske krpe, koje su vrlo brzo požutjele ukoliko smo ih zaboravili pravovremeno umaknuti. Neko bi stavljao i druge predmete na sušenje, grijanje ili slično. Ovisno o potrebi. Koliko se sjećam nije bilo čestih kvarova na kotlovima, ili je tadašnja tehnologija bila mnogo naprednija od ove danas? Nije bilo problema sa dobavljačima energije, a priznam da račune kao dijete nisam gledao niti sam se brinuo o njihovom plaćanju. Kao dijete gledaš na praktičnost predmeta nazvanog radijator. Stvar koja te dobro ogrije i posuši mokre bunde, hlače i čarape nakon sankanja. Ratna vremena su opet donijela novi val u istoriji grijanja. Šporeti i peći na drva bili su vrijedan eksponat svakog domaćinstva. Sa podsmjehom u naša domaćinstva smo unosili »predstavnike srednjeg vijeka«, da bi kasnije došli do spoznaje da su ipak bili rentabilni. Energenti su se kupovali na cesti. Blago rečeno trgovina drvima i ugljem bila je unosna tada. Nakon rata, većina građana se vraća centralnom grijanju. Radijatori! Opet! No, iz godinu u godinu primjećujemo da je grijanje sve slabije i slabije, sezone su sve duže i duže, agonija argumentovana redovnim popravcima, kvarovima kotla ili neisplaćenim dugovima do dobavljača energije budi pomisao i o odgovornosti lokalne politike i gradskih očeva u rješavanju problema sa kojim se suočavamo svake zime.

Prošlu sezonu smo čak bili počašćeni javnim izvinjenjem gradske administracije zbog konstantnih kvarova kotlova. Ne znam koliki je zapravo uticaj gradskih vijećnika u rješavanju ovog problema ali zasigurno nas njihovo vođenje grada nije ugrijalo kako smo očekivali. Rasprave u OV Zenica, a na temu prošlosezonskog grijanja vođene su sredinom 2009 godine, na +30 stepeni, gdje je prošla grijna sezona bila ocijenjena kao najgora poslijeratna sezona! Problem grijanja je otišao tako daleko da smo imali čast pratiti proteste srednjoškolaca, a zatim i studenata. Naravno. Mladi, kreativni i ne tako pospan dio stanovništva probudio se, i uspio reći ne. Neznatan broj penzionera i aktivnijih članova zajednice je prisustvovao istim protestima.
Ko zapravo ima moć nad kotlovima, i ko ima glavnu riječ uopšte u slučaju grijanja Zenice? Kakav je to zapravo kotao, koji izgleda ne može raditi normalno jednu sezonu bez kvarova, ili da barem izdrži istu sezonu sa minimalnim brojem kvarova? Da li Zeničani vjerujemo u priču zvanu »kvar kotla«? Argument kao ovaj, kroz ovo vrijeme pokazao je da ima svoju težinu! Uspjeh je zagarantovan! Smiruje javnost u tolikoj mjeri da i ne pomišljamo na grijanje… do prve neprijatne temperature našeg domaćinstva. Drugi argument »najgore sezone do sada« je priznanje -10% popusta troškova grijanja, a ne smijemo ni zaboraviti subvencije Općine ugroženijim članovima lokalne zajednice.

Nakon privatizacije željezare i prodajom postrojenja Mittal Steelu, ista kompanija postaje jedini dobavljač energije, tako za građanstvo, kao i za gospodarske subjekte. Čeličnom gigantu je nepoznanica grijanja lokalne zajednice, a svojim neprekidnim »kvarovima kotla« još jednim primjerom gubi već i tako narušeno povjerenje lokalne zajednice. Poslovna praksa giganta bazira na beskompromisnom profitu, a ne na socijalnoj noti. Čist račun, duga ljubav. No, iz iskustva nam je poznato da nije nužno, da će grijna sezona biti dobra ukoliko se i poravnaju zaostale obaveze potrošača tj. nas! Naravno da se Općina zadužuje kreditom i isplaćuje dugove do dobavljača što opet nije nikakva garancija građanima za uspješne, buduće grijne sezone. U izvještaju (Izvještaj JP Grijanje doo Zenica 2008) Ureda za reviziju institucija FBiH, zenički dobavljač energije je ocijenjen kao monopolist te ne čudi još ranija najava gradske administracije iz decembra 2007 godine o gradnji nove, neovisne toplane u vrijednosti cca. 200 miliona KM. Time bi se u cijelosti odvojili od monopola i time konačno stavili tačku na i što se tiče problema grijanja.

Malo sam zbunjen i zatečen jer nisam siguran šta Zenica treba u ovom trenutku? Kotlovnicu tj. toplanu od 100€ ili energetski objekat zvani termoelektrana od 250 miliona €? Da bi kao i svaki građanin potražio odgovor skeptično tražim na stranicama Općine Zenica bilo koji podatak, gdje se kaže: »Trenutno “Grijanje” radi na izradi planova izgradnje kotlovnice koja bi nezavisno od postojećih industrijskih postrojenja proizvodila energiju potrebnu za nesmetano pružanje usluga daljinskog grijanja.«

I naravno, dolazimo do tačke gradnje energetskog objekta, koja je u zadnje vrijeme kitila naslove novinskih članaka, punila rubrike »skandalozno«, i koja je po svemu sudeći bila predmet kritika na više internet portala i novinskih internet izdanja. Unatoč federalnoj strategiji gradnje energetskih objekata, gdje je naravno Zenica bila izuzeta od bilo kojeg energetskog objekta, Zenica je sada zauzela poziciju prioritetnog pregovarača sa državom, gdje se Zenici omogućava joint venture za gradnju TE, i gradnju HE pod okriljem domaćih investitora. Sa gradnjom ovih ili sličnih objekata, i time omogućavanje kakve takve energetske neovisnosti nema ništa sporno. Ako postoje sporne stvari slučaja onda ih gledam kroz prizmu ishitrenosti realizacije projekta koji je dugoročno koristan, i previše čudnoj jedinstvenosti vijećnika unutar OV Zenica oko ovog pitanja. Osobno razumijem da se lokalnoj politici žuri, ali isto tako razmišljam, kome je potrebna TE ukoliko će budući inostrani vlasnici težiti ka profitu, ne glede na posljedice!? Zar nas trenutno iskustvo sa stranim investitorima ništa ne uči? Sa ulaskom stranog kapitala dolazi novi čist račun, i nova duga ljubav!?Ako ikada i dođe do realizacije projekta izgradnje TE, Zenica bi trebala dobiti grijanje, radna mjesta i 25% udio vlasništva novog objekta. Vjerujem de će doći i do urednijeg plaćanja obaveza prema budućim dobavljačima obzirom na najave nižih cijena grijanja kao i redovnije isporuke. No, sa vlasničkim udjelom i rješenom problematikom grijanja bojim se da Općina Zenica kao budući suvlasnik neće imati bitniju ulogu u kreiranju poslovne politike budućeg poduzeća niti će pristupiti bitnijem rješavanju nus pojava.

Od svega nabrojanog, najzapaženija je velika osobna, politička odlučnost i angažiranost lidera grada u realizaciji istog projekta. Tamo gdje su energetski objekti pod okriljem i pomnim praćenjem države, državnih institucija, procedura i strategija, Zenica je izuzetak!? Tamo gdje se budući energetski objekti grade ili će se graditi u BiH, nakon nekog vremena preći će u vlasništvo države, Zenica je izuzeta!? Nažalost, u slučaju zeničke termoelektrane odlučnost i energija lidera Zenice usmjerena je protiv državnog aparata i državnih procedura, dok se u slučaju drugog popratnog zimskog problema Zenice, a naravno riječ je o aerozagađenju, zenička liderska odlučnost i energija pred državom topi i nestaje.

Dobre i loše stvari; prednosti i slabosti budućeg grijanja doći će s vremenom. Valjda u ovoj agoniji bolje i ne može biti, a požutjele krpe na radijatoru su već tako stvar istorije, zar ne?

Napomena: Tekst je lično mišljenje i stav autora.

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...

Slični postovi

Written by:

Filed Under: Gost kolumnist

Tags: ,

Trackback URL: http://zenica-online.com/2010/01/gost-kolumnist-pozutjele-krpe/trackback/

Comments

  • Mirsad Đulbic

    January 14, 2010 at 10:49

    Ovo je tema o kojoj bi trebala biti diskusija, kako korisnika grijanja, još više stručnjaka za daljinsko grijanje i termotehniku. Na žalost Zenica je sa ovim stručnim kadrom gotovo na nuli. Bile su dvije dobre ekipe, ali su uništene bezveznom privatizacijom i marginalizacijom njihova znanja. Preduzeće “Grijanje” ima svoju ekipu stručnjaka, koja je nezavisna od pomenute ranije dvije.
    Sada o ovoj temi svako ima pravo, bilo šta da kaže i k tome, ne može se mu se osporiti.
    Malo se treba vratiti unatrag u 1963/64 godinu, kada je započeo projekat toplikicije Zenice sistemom daljinskog grijanja. Nosilac posla je bilo preduzeće “Termoelektrana Zenica” (TE Zenica). Idejni tvorac je bio prof.dr.sc. Kristić Rudolf, a glavni projektant Smailagić Sead, dip.ing.maš. Isporučilac toplinske energije i istodobno održavalac je bila TE Zenica. Prvotnji plan je bio da se Zenici isporučuje 10÷60 MW toplinske energije preko tri kotla br. 7,8 i 9 koji su imali instaliranu snagu cca 105÷115 MW. U međuvremenu se status preduzeća mijenjao sedam puta. Termoelektrana je ukinuta, a postrojenja pripojena Željezari Zenica. Preduzeće “Grijanje” je formirano, pa voljom političara i privrednika mijenjalo status, ali nikada nije ostvarena početna ideja, da sve od proizvodnje do isporuke energije, održavanja i naplate bude pod jednim krovom. Nije postojao dugoročni plan gradnje novih postrojenja za proizvodnju toplinske energuje, nego je oslonac bio na II fazu gradnje Ž.Z. gdje su bila planirana dva kotla nominalne snage po 205 MW. Oni su pušteni u rad 1975/76 g., a toplinska stanica mnogo kasnije i u sklopu TE Zenica. Na kraju se desilo ono šta se nije smjelo nikada desiti:
    – Formirano je preduzeće “Grijanje” koje nema sopstvene izvore topline,
    – Željezara je sve do 1998. morala isporučivati toplinsku energiju po diktiranim cijenama iz općine, a na uštrb plaća i standarda svojih zaposlenika.
    – Magistralni cjevovodi su veoma stari, ima ih starih i 45 godina!
    – Od plana grijanja iz 1964/65 g. prostori za zagrijavanje su povećani za cca 2,5 puta i dosižu do 1,4 miliona kv. metara. Postojeći raspoloživi izvori toplinske energije nisu dovoljni, tako da novi objekti vrlo rijetko dobivaju saglasnost na pripajanje gradskoj razvodnoj mreži.
    – Sistem naplate komunalnih usluga nikada nije dobro riješen jer se u oblasti grijanja provodila nerazmna socijalna politika, koja je štitila neplatiše koje su istodobno se luksuzirale,a s druge strane nikada nisu dobro zaštićeni korisnici energije, koji uistinu nisu mogli plaćati utrošenu toplinsku energiju. Umjesto da se jednom riješi ta politika, ona svake godine iznova pravi iste promašaje.
    – Ako nema naplate, pa normalno je da nema ni dobroga grijanja i nema razvoja toplinske mreže i kapaciteta.
    I tako redmo, bio bi to elaborat, a ne komentar teksta.

    Na kraju da kažem i to, da u sezoni grijanja 2009/10 niko nema subvencija, jer općina nema usvojen budžet, nego oblik finansiranja po privremenoj odluci Vijeća općine.

  • MSC

    January 14, 2010 at 10:56

    Grijanje u Zenici je zaista veliki problem. Međutim, mislim da je većina građana Zenice već odavno previše isfrustrirana konstantnim kvarovima i problemima istog, tako da o ovom pitanju suviše strasno raspravlja i žestoko kritikuje gradsku administraciju bez dubljeg ispitivanja problema. Ovaj članak nije takav i stoga mislim da je vrlo dobar. Trebamo smiriti strasti – ispitati i istražiti problem pa tako i samo rješenje. Postojeći kapaciteti su već odavno zastarjeli i njihov rok trajanja se bliži kraju. Veliki problem je što se u prošlosti pri samoj izgradnji mreže grijanja nije pristupilo planski pa danas imamo situaciju da je čitav grad prepušten sudbini jedne kotlovnice koja je češkog porijekla, nije pouzdana i nema velike mogućnosti upravljanja kriznim situacijama. Pored toga, čitav grad je prepušten jednosmjernoj instalaciji grijanja koja je također nepouzdana – jer npr. u situaciji da dodje do kvara na glavnim instalacionim cijevima automatski cijeli grad ostaje bez grijanja jer nema mogućnosti preusmjeravanja na alternativne puteve/cijevi. S druge strane, u Sarajevu imamo situaciju da svako naselje ima svoju kotlovnicu koje, doduše, imaju manje kapacitete ali zato veće mogućnosti redukovanja i upravljanja. Idealno rješenje bi bilo izgradnja potpuno nove mreže grijanja, međutim, to su projekti koji premašuju višegodišnje budžetske mogućnosti same općine. Stoga, mislim da je razlog za ubrzan ulazak općine u projekat izgradnje nove termoelektrane na plin u jednu ruku i opravdan. Jer, općina u dugoročnom periodu nema alternativnu viziju da rijesi ovaj problem a ovaj projekat se namece kao jedino rjesenje. Pored toga, projektom izgradnje glavne gradske magistrale (GGM) bi se zamijenile vec zastarjele glavne instalacione cijevi za grijanje sto bi uveliko povecalo pouzdanost samog grijanja u gradu.
    Ne znam, da li ce taj projekat uspjeti i sta mozemo ocekivati u buducnosti ali – kao optimista – se nadam da će uspjeti i da cemo u naredne četiri godine konačno dobiti grijanja kakvo i zaslužujemo. Pored toga, mislim da općinska administracija pokazuje veliku smjelost ulazeci u ovaj ‘rizican’ projekat – što je dobro, jer bi daljnje odlaganje rješavanja problema grijanja dovelo do još većih problema kako su postojeći kapaciteti, kako sam već rekao, pri kraju svog životnog ciklusa.

  • nera

    January 17, 2010 at 21:35

    Tarika Mujačića potpuno razumijem i pošto sam prisustvovala svim događajima koji su bili upriličeni u vezi sa gradnjom termoelektrane mogu da iznesem svoj stav.Projekat vode ljudi koji ga neće uraditi, jer jednostavno to nije moguće.Vidjećemo šta će skupiti od dokumentacije cca 298 dozvola koje treba da dobiju od nadležnih organa.Osim toga još se nezna ko će dati pare.Zemlja je uknjižena odmah nakon odluke OV na firmu koja je 75 posto vlasništvo nepostojeće firme u Švicarskoj.Fisibiliti studija napravljena za potrebe lokalnih lidera govori samo o grijanju.Prioriteti su slijedeći: da se zeničanima obezbijedi grijanje, da snabdijevanje grijanjem bude sigurno, da grijanje bude jeftino…nigdje riječi o električnoj struji.Valjda ljudima tipa Branka Montenegra je stalo da se mi ogrijemo.Kad bi se i napravio objekat, normalno se nameću dva ključna pitanja, transporta medija-plina i prenosa struje.
    Već se priča da nije važno što neće KTG Gm praviti ima ko hoće.Čini mi se da je problem u obećenju koje je u funkciji izbora.Pred lokalne izbore ako se ko sjeće načelnik je sedam dana prije slavodobitno objavio da je problem grijanja riješen.Nije prošlo ni sedmica od početka grejne sezone ,a nastupio je problem, nestalo je grijanja.
    Bila bih sretna da se desi da projekat uspije, ali je mala vjerovatnoća da hoće.Na pitanje zbog čega su se odlučili investitori da grade u Zenici, pored Hrvatske koja u Rijeci, Osijeku ima bolje uslove, ili bilo gdje u drugim zemljama koje imaju bolju plinsku mrežu dobila sam odgovor da je to jer smo najbolja lokalna zajednica. Nemamo više novaca da se zadužimo kao što smo uzeli kredite od 10 miliona KM za arenu.
    Htjela bih da vjerujem u šarenu lažu ali mi zdrav razum to ne dozvoljava, kao i informacije i dokumenti koje sam imala u rukama.

  • ADZ

    January 18, 2010 at 00:51

    Nera, potpisujem sve od prvog do zadnjeg slova

  • selmagis

    May 28, 2010 at 02:49

    Naravno da sam za ekonomski progres, ali sam protiv gradnje bilo kakvog velikog industrijskog kompleksa u zeničkoj dolini. Nisu potrebne studije za zaključak da rješavanje zagrijavanja grada ne zahtijeva gubitak tolike površine zemljišta. Zar se nismo naučili na greškama iz prošlosti? Buduće generacije nam sigurno neće oprostiti ako propustimo jedinstvenu priliku da pođemo u pravcu urbaniziranja tog dijela grada. Priprema li se Zenica za odlazak AM ili će ih moliti da ostanu pa makar svi stanovnici pocrkali? Ima li Zenica viziju i odgovarajuće strategije, ili je sve na ho-ruk?
    Kako tražiti neka druga rješenja kad načelnik & comp proglašavaju zlonamjernim sve one koji pitaju za opravdanost njihovog projekta. Čak je i dr. Drljević krenuo tim putem, pa javno u TV emisiji proglašava zlonamjernim sve one koji pitaju za opravdanost Arene. Podaci u vrhu ove stranice ukazuju da je posjećena, ali nema komentara. Strah ili nešto drugo?

Leave a reply

* means field is required.

*

*

Ostavljanjem komentara slažete se sa pravilima korištenja.