By: Esegovic Drago

Esegovic Drago — Sat, 20 Feb 2010 15:00:12 +0000

Postovana mala redakcijo,postovani Damire i postovani sugradjani.
Nadam se da ste skontali da sam se ukljucio na ovu vasu stranicu Zenicaonline pre nekoliko dana a vec me nekima puna kapa.Ma da vam kazem i ovo na po malo zalostiv nacin da sam iznenadjen neprijatno iz razloga sto niko ne ostavi ni jednu rijec o nasim dragim komoratima-rudarima.,Nasim sugradjanima koji su tu,ma samo malo pokraj nas.Ja osobno evo koristim jos malo slobodnih dana pa vam se javljam na ovaj nacin,i znajuci gdje ste to cu od sada ciniti i ubuduce.
Damire i ostali sugradjani zao mi je sto ovaj prilog nisam procitao ranije kad je napisan,jer se i sam osjecam obveznim da napisem neku,a na to imam pravo jer se i ja najedoh tog ponekad i gorkoga nesigurnog kruha rudarskoga.Zao mi je da bar neko prije mene ne napisa niti redak a tu su blizu a znali su prije mene za ovu vasu stranicu.Pa onda upotrijebimo onu staru;nikad nije kasno,jednostavno osjecam se duznim da bar spomenem da nam ti ljudi donesose dosta dobra za nas grad u ovih 120 i kusur godina
Na temeljima njihovog rada nastade poslije sve ostalo sto se zove Zenica,kad nastade Zenica niko se vise ne osvrnu da pita te ljude trebali im nesto.
Ako bi te neko nesto i pitao,to bi obicno bilo nakon neke nesrece,pisala bi stampa o tome,na TV bi prikazivali kako se iznose mrtvi ili ranjeni rudari uvijek crna neumivena lica,radio pak poslije kratkog saopcenja o nesreci odmah muzicki blok;razvali Semsa,razvali Dragana i ostale cakane.
Cak i sami rudari da zaborave nedace onozemaljske,predujam prije odlaska kuci,prva institucija kafana u kafani raspolozena konobarica hahaha nadje se i Juke.box,pa onda po pivama i Semsa,Dragana i ostale cakane,tako se ponovi i kad dodje i plata.
Vas mladje pitam samo dali je u to doba bilo drugacije u jednoj Engleskoj,Njemackoj,Ceskoj,Poljskoj,i drugim drzavama sa naprednim rudarstvom???e moj odgovor je ne po nacinu zivota,ali po platama su svi bili svjetlosnu godinu ispred nas.
Kad sam vec ranije pripomenuo da sam i ja ostavio moje tragove u tom poslu eee to je bilo slucajno.Moje rudarenje je zapocelo u najstarijem rudniku na Balkanu u Hrastniku u Sloveniji,gdje sam radeci za tada jaku tvrtku Geoloski zavod iz Ljubljane obavljao poslove montaze i odrzavanja strojeva nove generacije u to doba.Sa njima obidjoh vec tada pola Europe
i cijelu Jugoslaviju,u mojoj arhivi ostadose 14 rudnika i 5 povrsinski busotina.Kao mlad ucestvovao sam i u sanaciji komplet poplavljenog rudnika u Aleksincu.Kako nam se u to vrijeme sve desavalo u zivotu spontano tako i meni da jednog dana dodjose ronioci,jedan iz Beograda a ostala tri Dalmatinci sve neki specijalci pametni i nabildani onako sampionski.Zadatak im je bio da urone u vodu i da postupno ubacuju pumpe te da oslobadjaju daljnji put prema dole,sve se odvijalo dobro dok smo se dogovarali oko posla ispijakuci casice viskija,ali kad smo dosli do sahta odmah reakcija Dalmatinca;ajme gospe voda je skura doli se nista ne vidi,Beogradjanin ja tu bre necu ni da prljam moju opremu,sefovi su naravno pokusali da ih ubijede ali svi ovi ne popustise,e tu sada u pricu upada moja malenkost,jedan tada hrabri,radisni, neiskvareni,po nekima klempavi Bosanac.
Nakon svih za mene nemili dogadjaja predlozio sam samoga sebe da obavim taj posao,i odma nakon brzog zdravstvenog pregleda i malog kursa o ronjenju navukli su mi odijelo i tako je poceo moj novi posao extremnog ronioca a zavrsio se poslije oko 40 dana(uspjesno).
Pocetkom 1980-ih godina u rudnicima Zenica doslo je do velikih pozitivni promjena dolaskom tada mladog i perspektivnog direktora Vinduske,ulagalo se u nove tehnologije,sigurnost na radu,prosirenje sporednih usluzni djelatnosti vezanih uz rudarenje,i sl uz do tada nevidjena davanja opcini,republici,drzavi,…Kalifornija ukratko.
Plate rudara su bile dvostruke u uporedbi sa tada jakom zeljezarom.
U kadrovskoj rudnika su dnevno zaprimali i stotinu molbi za zaposljavanje i to ne samo N.K.Radnika,nego i ogroman broj pojedinaca koji su imali u dzepu fakultetsku diplomu.
Ponesen tim boljitkom i zeljom da radim u mojoj carsiji 1993.g uz preporuke Slovenaca sam presao i ja u moju carsiju.Nije mi bilo sudjeno da radim duze od 28.04.1994.u jami.Teze sam ozlijedjen u jednom od mnogobrojnih gorski udara,koji nazalost su mnogima svakodnevnica a oni gore to ne znaju ili se prave da ne znaju.
Poslije oporavka nisam vise nikad bio u prilici da vidim tu tamnu i gorku stranu dragocijenog nam kruha,radio sam na raznim poslovima gore sve do 1990.kada sam odbio platu u nekim izmisljenim bonovima i pronasao moj novi put.
Ovo nazovimo ga pismo neka bude i pomen na sve pale na radu u rudnicima Zenice a ovom bi prilikom da se podsjetim i sa mnom skupa nastradalih Zuna Ahmet sa Pepelara i tzv.Cikago(iz Gracanice kod Doboja) a koji nazalost nisu vise medju nama,da dodam poslije nam zajednicke nesrece ostali su zivi ali poslije….
Jos jedan put Damire hvala na ovoj inicijalnoj temi
Pozdrav;SRETNO

Comments on: Sretno!

By: Esegovic Drago