Zenica Online – novosti i price iz Zenice

Pesimizam sa razlogom

Nisam ni znala koliko je teško pisati „pod pritiskom tačnije nekom vrstom opterećenja da moram napisati nešto. Do sada sam uglavnom pisala kad mi naleti inspiracija i kad me potakne nešto a sad postoji određena vrsta obaveze prema čitaocima „Zenica-Online“ i to mi je stvorilo neku vrstu pritiska. Radeći nekoliko proteklih dana na Prijedlozima za kupovinu poklona za žene i muškarce obišla sam nekoliko radnji i razgovarala sa nekoliko ljudi. Moram vam priznati da su me svi ti razgovori baš nekako ucrnjačili i da mi se čini da u Zenici uopšteno vlada depresivno raspoloženje. Ili možda bolje da ga nazovem pesimizam sa razlogom. Zašto?

Zato što sam obilazeći trgovine gledala recesiju u oči ili možda bolje reći suočila se sa njom na licu mjesta. Tek nekako sad u ovom mjesecu koji je navodno mjesec kupovine vidim da je stanje svugdje prilično loše. Svi imaju pad u prodaji, i tu se više ne radi o blagom padu ili nekoj krizi – radi se o vrlo zabrinjavajućim trendovima. Slična situacija je svuda, na TV-u svi pričaju o tome kako su manje gužve u prodavnicama i to je nešto čime se naši trgovci tješe. Međutim, meni se čini da je ovdje pored smanjene kupovne moći na snazi svojevrstan strah od kupovanja i trošenja. A oni koji imaju novac izgleda troše na drugim mjestima, tako su mi bar rekli moji sugovornici.

Generalno postoji u Zenici problem o kojem sam lično pisala ne znam koliko puta – problem ulice. Zbog prostrtih štandova po cesti svima nam je višestruko loše. Trgovine imaju nezdravu konkurenciju jer ulični prodavači nemaju porijeklo robe, ne plaćaju poreze, ne plaćaju nikakva osiguranja (ni zdravstveno ni penziono), te zbog svega toga imaju niske cijene i uzimaju sve veći dio tržišta. Država nema ništa od njih jer opet – ne dobija pare u zdravstvene i penzione fondove, nema poreza od njih, nema taksi na firme, poreza na plate i slično, sve ono što im plaćam ja i meni slični. Dobro je samo njima koji se svih ovih godina vrte po ulici prosipajući neku priču o socijalnoj ugroženosti na osnovu koje opstaju godinama tu. Niko im ništa ne može, ili neće. Kad krene inspekcija u akciju sklone se dok inspekcija ne ode a onda su opet tu. Policija ih rastjera nekad a sutra ih vidim kako kupuju DVD-ove kod njih. S obzirom na to koliko to dugo traje mislila sam da samo meni smeta ali evo sad sam iz ovih nekoliko razgovora vidjela da smeta svima nama koji imamo regularno prijavljene radnje.

Osim pomenute gospode na ulici postoje i „šetači“, likovi koji svoju robu prodaju direktno po ustanovama poput bolnice, Opštine i drugih. Nije u pitanju samo zlato, kolega mi je rekao da on zna nekoliko njih koji prodaju pidžame i veš u bolnici, onako po odjelima, i da on svakako misli da zbog te njihove aktivnosti on u svojoj radnji ima manje posla. Da je to istina znam i sama, iz ličnog iskustva. A sve to nema samo uticaj na ekonomiju, meni je u svom onom okruženju u bolnici odvratno vidjeti prodavače bilo čega, nikako mi tu za njih nije mjesto.

Poslije svega dođe mi u ruke „Naša riječ“ te tu pročitam ono što sam u razgovorima čula – u stranku SDA primljena nova 682 člana. Iako su izbori tek nekad na jesen čini mi se da je predizborna kampanja uveliko počela. Po gradu su plakati SBB-a, valjda Radončić ima neki osnivački skup ili tako nešto,  a naša glavna stranka skuplja kadrove. Primljeno je dosta žena, školovanih mladih ljudi, dosta onih koji nisu Bošnjaci. Takvi članovi su sad na cijeni, trebaju da bi se predstavila multietničnost u okviru jedne stranke.

U offline razgovorima svi će reći ono što se u principu već zna – da je za napredak i prosperitet svakog pojedinca neophodno biti član stranke. U Zenici je bitno biti član SDA dok je recimo u Tuzli bolje biti u SDP-u. Ne postoji mogućnost da pojedinac koji nije član SDA u Zenici dobije neko dobro radno mjesto, da se neko „pobrine“ za njega i pomogne mu, čak i da ga sasluša. To je javna tajna, nešto što će svi reći ali bez toga da se imenuju, čak ne žele da se navode slučajevi u kojima su sami na sebi iskusili pomenuto pravilo. Stoga sam uvjerena da od ovih novih 682 člana u SDA ima mnogo onih koji su konačno pognuli glavu i zarad čiste egzistencije rekli „OK, ako je to način onda moram pristati jer… mora se jesti, moraju se othraniti i na put izvesti djeca“. Da ne pominjem one kojima je dosadilo da mnogi koji su po sposobnostima ispod njih puno bolje prosperiraju. Kako je krenulo sve mi se čini da ćemo uskoro doći u situaciju da će svi u gradu biti članovi pomenute stranke, a to me opet sve nekako podsjeća na onu nekadašnju KP. Ispravite me ako griješim, ili mi bar argumentovano navedite razlike.

Ono što me zanima i što sa nestrpljenjem iščekujem jesu rezultati konkursa za izbor direktora našeg pozorišta. U nekim novinama sam vidjela da je raspisan konkurs i sad me baš interesuje šta će biti od svega, ko će pobijediti da tako kažem. Voljela bih da to bude neko ko će preporoditi pozorište, neko super sposoban i prepun ideja jer stvarno volim posjećivati ovu ustanovu. Ne znam do kad traje izbor ali me rezultati baš zanimaju.

Da sve ne bi bilo tako crno ja moram čestitati i jedan rođendan. Superinfo, prva besplatna novina u BiH slavi svoj treći rođendan i ovom prilikom im želim bar još 333! Oni su konkretan primjer kako se sa jasnom vizijom i upornošću ipak mogu napraviti neki rezultati.

A na kraju svim posjetiocima koji slave želim sretan Božić!

P.S. Htjela sam staviti i link na članak u “Našoj riječi” ali na internetu ga nisam uspjela naći. Ne znam zašto jer u papirnom izdanju 6. i 7. stranica su kompletne posvećene promociji novih članova SDA. Ili možda ja ne mogu da se snađem.

Slični postovi

• September 12, 2010 -- U nedostatku IZBORA (25)
• August 10, 2010 -- Nije kasno za bolji život ili – mamu li vam vašu! (41)
• June 1, 2010 -- Šta je nama zatvor? (8)
• May 26, 2010 -- Mene je strah izgradnje GGM (glavne gradske magistrale) (18)
• May 25, 2010 -- Dobar dan, izvolite – i osmjeh (12)