Sunday, December 20th, 2009 at 05:21
Visited 4593 times, 7 so far today
ŠAPA stvarno pomaže životinjama
Tekst: Hana Kazazović
Na ideju da napravim priču o „Šapi“ sam došla posmatrajući njihov rad u proteklih nekoliko mjeseci. Već sam ranije na blogu Cyber Bosanka pisala o povećanom broju pasa lutalica u Zenici kao i o tome da se konkretno nešto počinje dešavati osnivanjem Udruženja za spašavanje i zaštitu životinja „Šapa“. Ja sam mislila da će Opština primijetiti da se povećao broj napuštenih pasa i da će u skladu sa tim poduzeti neku akciju za njihovo zbrinjavanje i sklanjanje sa ulice. Umjesto toga skupila se grupa onih koji vole životinje i počela raditi na tome. U svakom slučaju bitno je da su se stvari pomjerile sa mrtve tačke i da se konkretno vidi rješenje problema.
Za one koji misle da se odjednom u našem gradu nakotilo previše pasa ili da se nešto čudno dešava moram pojasniti par stvari. Takva situacija nije samo u Zenici, isti problem postoji na čitavom prostoru bivše Jugoslavije. Zašto? Zato što je jedan od uslova za ulazak u Evropsku uniju donošenje zakona o zaštiti i dobrobiti životinja. U prevodu to znači – oni koji žele u Evropu moraju u svojim zemljama imati regulisan i dobar odnos prema životinjama, tačnije moraju ih prestati maltretirati, ubijati i moraju početi voditi računa o njima.
U našem okruženju je situacija takva da je Hrvatska još u decembru 2006. godine donijela ovakav zakon, u našoj zemlji je donesen 8. aprila ove godine a nakon nas je i Srbija usvojila sličan zakon u junu ove godine. Upravo u tome leži razlog povećanog broja pasa lutalica na području BiH i Srbije jer kad u Google ukucate „psi lutalice“ možete naći brdo priča o tom problemu baš sa ovih prostora. Po Zakonu je ubijanje pasa krivično djelo osim ako se ne radi po nalogu veterinarske inspekcije i to na human način. Konačno su prestale sa radom kafilerije, ukinuti su šintori i psi čekaju da se u život sprovede jedna od tačaka ovog zakona a to je – izgradnja azila, odnosno smještaja za napuštene pse.
Moram reći da mi je posebno drago što se u Zenici aktivno radi na rješavanju ovog problema, odnosno da „Šapa“ aktivno radi na tome, te da se samo zbog njih konkretno može reći da se životinje u Zenici mogu nadati boljem životu. Upravo o tome sam i razgovarala sa Snežanom Marković, predsjednicom ovog Udruženja.
Na početku da te pitam – kako je uopšte došlo do toga da se osnuje Udruženje za spašavanje i zaštitu životinja „Šapa“ Zenica?
To je bukvalno krenulo od razgovora tri osobe. Nas tri smo sjele, Lejla Bajramović, Jelena Despot i ja, i pričale o tom problemu. Zenica je godinama bila grad koji se budio u lokvama krvi poslije naleta šintora koji su ubijali pse po ulici. To nije rješavalo problem, jer ako vi na jednoj teritoriji danas ubijete 10 pasa sutradan je to automatski novih deset koji zauzmu njihovu teritoriju. Dakle, ne rješava se problem a pri tome nije ni humano. Na našem Info štandu se upravo nalazi jedna fotografija mrtve ženke koju doje njeni kučići koji ne znaju da je ona mrtva. To je fotografija koja je obišla svijet. Zenica je bukvalno u čitavom svijetu bila prikazana kao grad divljaka koji nemaju nikakav odnos poštovanja prema životinjama, ne daju im pravo ni šansu za život. Pri tome sam neko ko jako voli životinje od malih nogu, čitav život sam skupljala neke životinje i pokušavala da im pomognem. Shvatili smo da se mora uraditi nešto konkretno. Na ruku nam je išlo i to što se usvojio zakon o zaštiti i dobrobiti životinja na nivou naše države, zakon je usvojen 8. aprila ove godine. Tako smo odlučili da konačno oformimo jedno udruženje.
Ono što je bilo iznenađujuće jeste da se na Osnivačkoj skupštini okupilo odmah 50 ljudi. Sjele smo i dogovorile se 4. jula a 11. jula je bila osnivačka skupština. Za samo 7 dana 50 ljudi je saznalo za to i došlo na nju. Evo dakle postojimo od jula ove godine i već imamo 130 aktivnih članova.
Stalno radite akcije?
Jetse, ovo je naš treći Info štand. U julu smo potpisivali peticiju „Reci NE ubijanju, reci DA humanom rješavanju problema i izgradnji gradskog azila“ i peticiju je za taj jedan dan potpisalo 2000 ljudi. Prošle subote, 12. decembra peticiju je potpisalo 1639 građana, danas takođe imamo dobar odziv. Peticiju potpisujemo do kraja godine. Nama je bitno da vidimo gdje smo trenutno sa građanima ovoga grada, koliko je njih zaista za humano rješavanje problema i vidimo da je mnogo ljudi za to. Uglavnom svi kažu ‘nije jednostavno naći se u čoporu pasa ali nije način niti rješenje da se psi ubijaju’. Jednostavno svi imamo pravo na život i ti psi su ravnopravni stanovnici ove planete kao i mi. Zašto im ne dati šansu? Zašto da mi odlučujemo da li da žive ili ne žive? Mislimo da na takvu odluku niko nema pravo.
Kakav je stav Opštine prema svemu?
Što se Opštine tiče, oni znaju i prije svega da im je to obaveza, po Zakonu.
Imaju godinu dana nakon donošenja zakona da izgrade smještaj/azil za pse?
Jeste, međutim taj rok će se pomjeriti jer podzakonski akti o nekim tehničkim uslovima, lokaciji i sl, još uvijek nisu izašli tako da će se taj rok pomjeriti. Takođe za azil trebaju sredstva, svi znamo da je težak period, sredstva se trebaju planirati u budžetu. Međutim oni su jako raspoloženi i imamo odličnu saradnju sa Opštinom. Evo zajedno sa njima i Holandskom organizacijom smo organizovali pilot projekat sterilizacija. Sa sterilizacijama nastavljamo od januara mjeseca, sterilizacije će ići svaki treći vikend. U aprilu i septembru se organizuju masovne sterilizacije, to znači 7 dana za redom će se raditi. I ako stvarno budemo ispoštovali taj tempo u 2010. godini mi onda sljedeće godine možemo riješiti problem pasa na ulici. Dakle možemo sterilisati apsolutno sve pse.
Znači sterilizacija životinja je jedno od rješenja?
Mi smo se suočavali sa ljudima koji kažu „sterilizacija nije humana“. Ja ne kažem ni da je to najsjajnije rješenje. Najbolje rješenje je da svaki pas ima dom, da ima ljude koji ga vole i koje će on da voli i da ima krov nad glavom. Međutim, sterilizacije su najhumaniji metod stavljanja populacije pod kontrolu jer nekontrolisana reprodukcija jednog para (mužjaka i ženke) može za 6 godina donijeti na svijet 67.000 štenadi. Takođe se pojavilo mnogo tumora, veneričnih tumora, usljed nekontrolisanog parenja. Njihovi organizmi nisu više toliko zdravi jer se kote svako tjeranje pa smo se mi u prvom projektu sterilizacije orijentisali isključivo na ženke. Sterilisali smo 36 ženki i 2 mužjaka upravo radi tih tumora. Jednu ženku smo morali uspavati jer je imala zarazni venerični tumor i njoj nije bilo pomoći, ona je potencijalna opasnost za svakog psa koji joj priđe. Nažalost toga ima jako mnogo u Zenici.
Dakle sterilizacija je prelazni period do izgradnje azila i mijenjanja svijesti ovog grada da je mnogo humanije udomiti životinju nego dati ogromne novce za pse koji se kupuju od uzgajivača koji nemaju dozvolu za to, koji pare sve i svašta. U tim uzgajivačnicama se dešavaju incesti, pare brata i sestru pa tako dobijete psa koji ima genetski problem. Nije se jednom desilo da smo dobili slučaj da je neko kupio psa koji ima genetsku kožnu bolest koja ne može da se izliječi. Takav pas se mora eutanazirati. Dakle zalažemo se i za tu kampanju „Udomi – ne kupuj!“ Zašto kupovati kad toliko lijepih pasa ima na ulici a koji će biti jako zahvalni ako im pružimo dom?
Opština je dužna obezbjediti azil?
Jeste, to je zakonska obaveza svake lokalne zajednice.
Jesu oni uopšte imali interes ili već radili na tome?
Oni su jako raspoloženi za to. Međutim otvoreno su nam rekli da malo znaju o tome i da im treba pomoć. Mi smo pružili apsolutno svaku pomoć. Išli smo skupa u posjetu Dumovcu u Zagreb, jedan od azila za primjer na području bivše Jugoslavije. Oni su imali sastanak sa direktorom tog azila koji im je dao mnogo savjeta, pogledali su kako izgleda jedan dan u azilu, šta je to što jedan azil treba da ima, kako izgledaju ti boksovi – zatvoreni, otvoreni, šta je to što se radi zapravo u azilu, koliko zaposlenih ljudi ima. Recimo Dumovec je došao u fazu u kojoj se ne bave sterilizacijom zato što jako mnogo ljudi udomljava pse iz tog azila a taj azil recimo postoji 8 godina.
Dakle, da bi se došlo do te faze treba da prođe jedan određeni period. Oni su trenutno u procesu traženja lokacije za azil u Zenici. Onog momenta kad se nađe lokacija radiće se projekat azila a nakon toga će doći na red i gradnja. Planirali su novac u budžet, isto tako su poslali dopise na mnogo stranih fondacija za donacije. Ako se to desi iduće godine mi ćemo biti jedini grad u BiH koji ima gradski azil.
Da, vidjela sam da niti jedan grad do sada nema gradski azil.
Jeste, postoji samo nekoliko privatnih azila koje održavaju Nevladine organizacije. To mnogo košta, to je čitav projekat, ali isto tako do sada su se izdvajala sredstva za ubijanje pasa. Sada se ta sredstva mogu samo relocirati i mi već imamo dobar dio novaca za azil. Dakle – ako je ubijanje psa koštalo 15 KM, pa i više, mnogo manje košta da taj pas bude na životu.
Vi se finansirate donacijama?
Jeste, što se tiče samih donacija mi smo do sada udomili 25 pasa a preko 50 njih je izliječeno. To je Udruženje radilo bukvalno iz vlastitog džepa. Mi smo svi odvajali od sebe da to radimo. Evo sad su krenule neke donacije, na ovom Info štandu napravili smo razglednice sa psima koje smo udomili i izliječili i isto tako mace, i kupovinom te razglednice građani doniraju novac udruženju. Imamo i male kalendare. Pokušavamo na taj način da i promovišemo to što radimo i da skupimo određena sredstva. Nisu to neke cifre, mali kalendar je 1 KM, razglednica je 2 KM, to je pristupačno ljudima a nama jako puno znači.
Kako se nosite sa kritičarima, znam da ima mnogo onih koji smatraju da je lakše ubiti pse?
Ovako, ja u principu kažem da ljude koji ne znaju ne mogu kriviti. Jako teško je ljudima objasniti da pas neće napasti iz bilo kojeg razloga. Ima agresivnih pasa ali niti ja, niti vi, a ni bilo ko drugi ne može reći – ovaj pas je agresivan. Postoje ljudi koji su završili školu za procjenu ponašanja psa. Ukoliko se sumnja da je neki pas agresivan piše se dopis veterinarskoj inspekciji koja je jedini nadležan organ da izda nalog za hvatanje psa. Nakon hvatanja psa ide procjena ponašanja. Ako se zaista utvrdi da je pas toliko agresivan da se ne može socijalizirati opet je veterinarska inspekcija jedini nadležan organ koji izdaje odluku o eutanaziji. Dakle – humanoj eutanaziji od strane veterinara putem koje sad, od kako je usvojen zakon, imate jedino pravo usmrtiti psa.
Mnogo ljudi ima koji i dan danas kažu „treba ih ubijati“. Mi se onda trudimo objasniti ljudima neke stvari, dati im edukativni materijal. Jednostavno čovjeka koji ne zna o čemu se radi ja ne mogu da krivim pa se zbog toga mi trudimo edukovati ljude, reći im „to je ovako i ovako“. Neki ljudi shvate to i promijene mišljenje, neki ostanu pri svom mišljenju, ali šta da se radi. Ima i pozitivnih i negativnih komentara ali u svakom slučaju mnogo više pozitivnih. Ono što je još jedan od naših ciljeva za dalje jeste ulazak u škole.
Da, palo mi je na pamet da vas pitam da li bi se moglo uraditi nešto na planu edukacije od malih nogu?
Jeste, imamo namjeru raditi edukaciju po školama. Za sada smo bili u Katoličkom školskom centru, imali smo jedan čas i jako je zanimljivo čuti kako oni razmišljaju.
Činjenica je da se u najvećem broju slučajeva djeca brinu oko tih pasa, štite ih i hrane i vrlo često imaju probleme sa starijima zbog toga.
Jeste. Znate, dijete je nekako spontano, dijete je iskreno i ono priđe psu bez ikakvog opterećenja, samo zato što ga voli i što želi da se igra. I rijetko koji pas će napasti dijete sem ako nije stvarno agresivan ili ako dijete nije uradilo nešto. Ima djece koja recimo vole pse ali ne znaju kako da im pristupe. Ja imam svog kućnog ljubimca i zna mi se desiti kad izađem vani da priđe dijete koje jako voli životinje i ono bi da se igra sa mojim psom ali ne zna na koji način. Pa bude grubo ili nešto tako ali neće ga pas ujesti u tom slučaju nego će ga jednostavno izignorisati. To je ta dječja spontanost i iskrenost i zbog toga psi mnogo bolje komuniciraju sa djecom nego sa odraslima. Danas sutra kad se u ovom gradu oformi azil te edukacije će se raditi upravo u azilu. Organizovaćemo druženje djece sa životinjama, trudićemo se da što više volontera imamo među djecom, da oni dolaze, da izvedu te pse, da nauče da se ophode prema životinjama tako da se životinja socijalizira i prilagođava prema djetetu i čovjeku. Sve su to neke ideje koje podržava dosta naših sugrađana, Opština podržava apsolutno, jednostavno najbitnije je promijeniti svijest ljudi, reći ‘da, u ovom gradu šintori i krvave ulice su prošlost’.
Ko su inače šintori, to je naziv koji budi ružne asocijacije ali ko su oni?
Znate šta, veterinarska stanica je imala higijensku službu u kojoj su radila dva čovjeka koji su bili šintori.
Postoje li oni još uvijek?
Ne, od onog momenta kad je usvojen zakon ta služba više ne radi, ne smije da radi. I dalje imamo dojave, imali smo nedavno dojavu od strane čovjeka iz MUP-a i od strane čovjeka iz Lovačkog udruženja, rečeno nam je da se navodno priprema odstrel. Odmah smo reagovali. Predsjednik Lovačkog udruženja je to javno demantirao i mi smo presretni. Presretni smo i da se radi samo o glasinama. Ubuduće ćemo reagovati na svaku takvu informaciju, glasinu, mada pitanje je koliko je to bila samo glasina. Da li se to zaustavilo zato što smo mi reagovali ili je stvarno proslijeđena informacija da se vidi dokle ćemo mi ići ne znam ali moram reći da smo mi spremni ići jako daleko jer to mora da stane. To je krivično djelo. Kao što je krivično djelo ubiti čovjeka sada je i krivično djelo ubiti životinju u centru grada.
Vidjela sam na vašoj grupi na Facebooku koju između ostalog koristite za komunikaciju sa drugim ljudima da radite mnogo akcija oko udomljavanja napuštenih životinja. Takođe često apelujete na ljude koji su svjedoci nekog maltretiranja životinja ili još gore ubijanja da takve slučajeve fotografišu ili snime jer u tom slučaju možete podnijeti tužbu protiv počinilaca. Jeste li do sada imali slučajeve podnošenja tužbi protiv nekoga?
Jesmo. Do sada smo podnijeli četiri tužbe. Dvije smo podnijeli ispred Prijatelja životinja, jedino udruženje koje je registrovano na nivou BiH, a dvije su prijave bile od strane našeg udruženja. Prijave su išle i vlasnicima pasa zbog neodgovornog vlasništva, jedna prijava je išla osobi koja je zgazila psa i nije mu pružila pomoć. To su sve krivična djela. Naša je dužnost da podnesemo prijavu.
Šta se dešava sa tim prijavama poslije? Poznato je da se kod nas zakoni baš i ne poštuju.
Naša obaveza je da prijavu podnesemo. Obaveza onih koji dobiju te prijave jeste da reaguju na to. Ukoliko te prijave završe u ladici to znači da onda oni nisu odradili svoj posao. Mi ćemo podnijeti prijavu svaki put kad imamo razlog za to. Ono što nam treba i stalno apelujemo na to jeste da bez materijalnog dokaza ne možemo ništa. Da li će to biti snimka ili fotografija nije bitno ali bez toga sve je na rekla-kazala. Dakle ukoliko građani primijete bilo kakvo maltretiranje životinja od strane bilo koga, bilo kakvo mučenje životinje, bitno je da to dokumentuju i da nam se obrate. Onda nam trebaju svi podaci osobe koja nam je to javila, kad se to desilo, gdje se desilo, opis događaja zajedno sa materijalnim dokazom i onda na osnovu svega podnosimo prijavu u MUP. Onaj koji je to vidio je svjedok događaja. Ukoliko zna osobu koja je to uradila još bolje ukoliko ne zna onda stavimo opis osobe. U slučaju gaženja psa imali smo marku automobila i registraciju pa se na osnovu toga lako dođe do počinioca. Jednostavno ljudi moraju biti svjesni da ne možete preći preko životinje autom i okrenuti se i napraviti tužan izraz lica, isto kao što ni preko čovjeka ne možete preći tako i otići ne ukazavši mu nikakvu pomoć.
„Šapa“ se ne brine samo o psima, vi se brinete o svim životinjama, vidjela sam da udomljavate i mnogo maca?
Znate šta, mace nisu na udaru javnosti. Mace bježe od ljudi i onda se ljudi ni ne žale na njih. Psi su više privrženi ljudima i više su uz ljude i zato se ljudi uglavnom i žale na pse. Nas znaju pitati ‘Radite li vi uopšte sa macama’ pa mi kažemo ‘Radimo ali se niko ne žali na njih pa ih samim tim i ne spominjemo’. Mi smo udomili dosta maca, mnogo naših članova ima baš mace, ali jednostavno maca pobjegne, maca se sakrije, maci je najveći problem pas a psu je najveći problem čovjek.
Koja je inače preporuka za one koji bi željeli kućnog ljubimca a nemaju iskustva, šta da odaberu – psa ili mačku?
Ukoliko nemate dovoljno slobodnog vremena onda je bolje uzeti macu. Mace su dosta samostalne, ne trebate je izvoditi napolje, ima WC koji se kupi za nju, ona tu obavlja nuždu, nema potrebe da ide vani, a pas zahtijeva brigu i mora biti uz čovjeka. Oni ne vole da budu sami niti je dobro da budu sami. Mace vole svoj mir i malo su samostalnije za razliku od psa. Dakle ako imate vremena pas ili maca a ako nemate vremena onda samo maca.
Po zakonu su zabranjene i borbe životinja a kod nas su vrlo popularne koride. Nakon izlaska zakona održana je korida u Čevljanovićima?
Jeste, pisale su se peticije, reagovala su sva udruženja, ali od nadležnih niko nikad nije uputio nikakav odgovor na sve to. Znate šta, održavaju se borbe pasa i na periferiji Zenice, svi to znamo. Nažalost isto tako znamo da ljudi koji to organizuju su vrlo upitnog morala. Ako ja mogu dovesti psa na borbu pitanje kakav sam ja čovjek. Isto tako imamo dojavu da se psi lutalice, dakle napušteni psi, odvode sa ulice i dovode tim pit bulovima na vježbu. Međutim, mi nemamo dokaze za to. Rijetko ko će se usuditi da ode, da tako nešto fotografiše. Mislim da koliko mi to znamo toliko to sve zna i policija a mi ipak nismo policija nego samo udruženje. Policija tu mora da reaguje. Svi znamo da se to dešava i to je javna tajna ali bez dokaza sve je na rekla-kazala.
Gdje radite, imate li svoje prostorije?
Nemamo još uvijek svoje prostorije. Ko želi da nam pomogne može se obratiti na naš mail sapa.zenica@gmail.com Prostorije ćemo imati u dogledno vrijeme i tad ćemo objaviti i gdje će biti. Održavamo sastanke u Bosanskom narodnom pozorištu u jednoj sali i svakog ko nam se obrati obavijestimo io terminu održavanja sastanka da može doći da se eventualno učlani, da iznese svoj problem ukoliko ga ima.
Koji su najveći problemi na koje nailazite?
Nerazumijevanje pojedinaca jer većina ljudi razumije o čemu se radi i šta pokušavamo. Pojedinci neće ili ne žele da razumiju ali ne možemo ni očekivati da od 100% građanstva svih kažu da su uz nas. Nedostatak finansijskih sredstava je veliki problem Udruženju jer mi na primjer trenutno imamo tri legla kučića koji imaju šansu da odu u Zagreb u azil, azil koji prima baš majke sa kučićima. Moramo ih sve vakcinisati, ne mogu preći granicu dok nisu vakcinisani, a to sve jako mnogo košta. Sve to radimo iz svog džepa ali nam je svaka donacija i bilo kakva pomoć itekako dobro došla. Takođe sve sterilisane pse i dalje hranimo po ulici, nastavljamo sa pojedinačnim sterilizacijama. Svi ti psi budu vakcinisani, očišćeni od vanjskih i unutrašnjih parazita, dakle svaki pas koji na uhu ima markicu je jednostavno zdrav pas.
Za kraj svima koji još uvijek imaju dileme oko ovakvih akcija i djelovanja moram poručiti da je glavna vizija „Šape“ društvo u kojem ljudi žive u harmoniji sa životinjama. To ni u jednom slučaju ne znači da će životinje postati važnije od ljudi, da će imati veća prava ili bilo šta slično. Onima koji misle da je suludo trošiti vrijeme na životinje u situaciji kakva jeste i da bi trebalo postojati udruženje koje će voditi brigu o ljudima moram reći da postoje i udruženja koja se brinu o ljudima poput na primjer „Poletarca“ koji pruža pomoć djeci i sa kojim takođe dobro sarađujemo.
Hvala ti na razgovoru i nadam se da ćemo u skorije vrijeme svi skupa živjeti u harmoniji sa životinjama.
A ja na kraju moram dodati da krivce za to što je nama ljudima loše ne smijemo tražiti u životinjama i organizacijama poput „Šape“. Psi valjda imaju sreću što su se oni koji ih vole organizovali i odlučili da im pomognu. Zato nemojte napadati „Šapu“, ako ih ne podržavate nemojte im odmagati. Pustite ih da rade ono što su počeli raditi.
Ljudske probleme bi trebala riješiti udruženja koja smo legalno izabrali na izborima. Oni su po zakonu obavezni da ih rješavaju i čak su plaćeni za to.
P.S. Pogledajte fotogaleriju Udruženja “Šapa” – Fotogalerija
Slični postovi
Written by: zenicaonline
Filed Under: Intervjui, Razgovori
Tags: Udruženje "Šapa"
Trackback URL: http://zenica-online.com/2009/12/452/trackback/
Comments
Leave a reply
Ostavljanjem komentara slažete se sa pravilima korištenja.
Mirsad Đulbic
December 21, 2009 at 05:16
Ja nisam ubijeđen da Udruženje “Šapa” ispravno radi. Oni se bave sekundarnim i tercijarnim pojavama vezanim za zaštitu životinja, konkretno pasa lutalica.
Da su čitali Direktive EU i domaći Zakon, onda bi se preorjentirali na važnije zadaće.
Evo Vam moje osobno razmišljanje, nastalo nakon dva ujeda pasa lutalica, koji vole grickati nas osobe sa invaliditetom, koji koristimo invalidska kolica. Istina, nemamo isto mišljenje. Jedna mi aktivistica “Šape” nedavno reče da psi lutalice ne napadaju ljude bez povoda. Mlada dama sebi umislila da sve zna, a narod kaže: “Ko misli da sve zna – puno se vara”.
Dakle, evo mojega razmišljanja, kojega čekam da neki medij objavi:
RAZMIŠLJANJA O ZAŠTITI PASA LUTALICA
Šta neke ljude navodi da se bave zaštitom životinja pored toliko egzistencijalnih problema i opasnosti od pasa lutalica?!
Sociologija i psihologija kažu da otuđenje čovjeka od čovjeka u savremenom društvu vodi poistovjećivanju sa životinjama i stvarima. To je ljudsko otuđenje u kojem čovjek prestaje biti slobodno, društveno i stvaralačko biće.
Ljudi se otuđuju jedni od drugih, pa i od sebe tj. od svog zdravog razuma. Puno je lakše razgovarati sa psom, jer te on uvijek sluša dok ti samozadovoljno melješ jer te niko ne prekida i ne kontrira ti, a sa ljudima treba više truda i strpljenja. Toga se u trci za karijerom i novcem, ima sve manje. Ljudi tj. djeca su i odgovornost. Zašto bi takvi imali djecu kad mogu imati psa, mačku i drugo ili brinuti o pravima životinja? Odgovornost je ono što njima smeta. Lakše je imati životinju jer se nje otarasiš kad hoćeš. A voditi brigu o napuštenim životinjama je još lakše – nikakvih obaveza ni prema kome!
Pokreti za prava životinja danas su jako popularni, ali pokreti za pravo na život naroda koji su izloženi ratnim opcijama, krvavim međunarodnim finansijskim operacijama i gladi djeluju i danas krajnje egzotično, kao da se borimo za prava Hotentota na život!
U Zenici imamo na jednoj strani građane ugrožene od pasa lutalica, a na drugoj strani udruženje „Šapa“. Razlog osnivanja „Šape“ je: „borba za dosljedno provođenje Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja, te ostalih relevantnih propisa iz ovog domena na lokalnom nivou, naročito u polju rješavanja problema napuštenih životinja,…“
To udruženje bi trebalo da se prvo zabavi problemima koji proistječu iz navedenog Zakona, a ne da se bave najlakšim dijelom – posljedicama i saopštenjima.
Treba raditi na provedbi člana 8. o registraciji kućnih ljubimaca i njihovom označavanju, pa će se tada moći provesti i druge zakonom predviđene mjere, počev od utvrđivanja vlasništva nad napuštenim kućnim ljubimcem, pronalasku vlasnika i dalje. Bez registriranja kućnih ljubimaca, nema ni gradnje skloništa za napuštene životinje.
„Šapa“ se poziva na direktive Evropske unije, a one kazuju, da se sklonište gradi tako da ima po jedno mjesto na svakih 800 registriranih pasa. U Zenici nema razloga da se uopće gradi, jer nije uspunjen taj osnovni uslov! U takvom slučaju, preostaje primjena člana 13, tačka b. pomenutog Zakona, kojim je dozvoljeno usmrćivanje kao mjera za uništavanje štetočina. U zeničkom slučaju, psi lutalice su štetočine, jer se ne mogu podvesti pod zakonski termin o napuštenim životinjama, jer o tome nema dokaza. Zakon ne poznaje termin pasa lutalica, jer u članu 2. tačka k, poznaje samo napuštene životinje. Dolazi se do pitanja, koga „Šapa“ štiti? Oni su registrirani za zaštitu napuštenih životinja. Ogromna većina pasa lutalica su već treća, četvrta ili peta generacija pasa okoćenih između zgrada. Dakle, ispunjena je mogućnost da se zovu štetočinama i usmrte, jer nisu napuštene životinje!.
Udruženje bi po matrici koju pokušava preslikati iz nekih zemalja otuđenih ljudi, moglo za početak u svoj rad preslikati tu matricu u cijelosti, pa iz svojih sredstava napraviti skloništa, podijeliti stanovnicima Zenice upute kome da dojave o napuštenim životinjama saglasno članu 27 Zakona. Zatim da riješe šta sa psima koji ne dobiju udomitelja. U Zenici se neće naći godišnje više od desetak udomitelja, a pasa lutalica ima preko 500!
Ako se bilo ko poziva na direktive EU o zaštiti životinja, tada mora ispunjavati uz nekih desetak, dva najvažnija uslova: da aktivno radi na zaštiti životinja (ne računaju se javna saopštenja) i da organizira edukaciju o zaštiti životinja. Naš Zakon o udruženjima i fondacijama ne postavlja te uslove. Dovoljne su tri osobe, čak iz iste porodice, da osnuju udruženje, a onda traže finansiranje.
Lejla
February 1, 2010 at 16:12
Ne slazem se, oni koji pomazu zivotinje najcesce su aktivni i na drugim poljima humanosti, prema ljudima, posebno djeci.
Sta su psi lutalice nego napusteni psi, te pse nisu vanzemaljci spustili medju nama, vec su se generacijama skupljali posebno nakon rata kada su ih vlasnici morali napustiti, ili su preplaseni pobjegli. Clan 27 (Napustene ili izgubljene zivotinje)
Odgovornost je svih nas.
Na nama je hocemo li humano u Evropu ili ostati krvavi primitivni zaostali Balkan?
Cogo
February 1, 2010 at 18:56
Ono sto radi “Sapa” je dobronamjerno i fino. Jedini problem u svemu tome jeste vremenski period koji je potreban da se dodje do rezultata.
Sterilizacijom se problem ne rijesava automatski vec se prolongira na relativno neodredjen period, sto sigurno i pored sve dobre namjere nije najbolja opcija uzimajuci u obzir enorman broj pasa lutalica u samom centru grada.
Mada ovo teska srca govorim ipak mislim da je jedna vrsta “humane” eliminacije pasa (uspavljivanjem) najbolja trenutna opcija jer problem koji trenutno imamo izlazi iz granica normale.
A u neko skorije vrijeme sigurno da treba graditi neke kolektivne centre za pse lutalice gdje ce biti smjesteni i gdje nece predstavljati opasnost za gradjane.
Amtrak
April 17, 2010 at 17:26
Ja bih se u svakom slucaju slozio sa Mirsadom i dodao da je taj isti zakon o zastiti zivotinja naturen nasim politicarima od strane kojekakvih organizacija za zastitu zivotinja,a sve to da bi kao usli u Evropu!Sve to sto ovi SAPCI pokusavaju implementirati kod nas je preslikano iliti kopirano od bogatih krscanskih zemalja!Ja nikako nemogu da vidim B&H narod da spava sa psima ili mackama,da jedu sa njima za istim stolom itd..itd..Sve te upute iz inostranstva kako mi trebamo da radimo isto kao i oni padaju u vodu jednostavno jer mi nismo oni!Mi imamo svoju kulturu,obicaje-adete,imamo usadjeno u nama sta je pravo a sta nije i to se ne mijenja.Normalno je da zivotinje netreba muciti ali kao sto je gore vec receno zapostavljamo nase ljude koji jedva prezivljavaju samo da bi potencirali nekakve nove demokratske odnose prema psima i ostalim zivotinjama!
Nazalost ali SAPA i slicne organizacije se uvlace u domove ljudi gdje svojim radikalnim idejama zadiru i krse osnovna ljudska prava,a to sve u ime tzv. ljubavi prema zivotinjama,e pa nemozete vi gospodo voliti moju macku vise nego sto je ja volim.Ovo sto navodim je vec postala klasika u zemljama odakle ovakve ideje upravo i dolaze,ljudi nisu ni svjesni da ce te ideje kako ove organizacije jacaju direktno doci u sukob sa njihovom religijom i tradicijom,a za primjer cu navesti kako se klanje kurbana i sezonski posjek pred bozic direktno sukobljava sa idejom vodilicom o zastiti zivotinja tako da ce to sa vremenom biti zabranjeno!Problem pasa lutalica je vec predugo zanemarivan,vas rad na sterilizaciji mogu samo pohvaliti jer nesto radite,ali necinite nista da bi zastitili LJUDE i prema tome vas rad je potpunoma beskoristan jer te iste pse pustate na ulicu!Mozda ideja o sterilisanju ima nekakvu naucnu podlogu,koja kaze da ce takav pas malo manje unakaziti moje dijete ili ce ga na humanijim nacin ubiti od onog psa koji nije sterilisan.Kako Cogo navede za sada je najefikasniji nacin rjesavanja tog problema uspavljivanje tih lutalica,a ako ne tako onda i odstrelom.Suprotstavljajuci se brzom i jedinom rjesenju tog goruceg problema gospodo iz SAPE snosicete svu odgovornost a mozda cak i krv na vasim rukama u slucaju da neko nevin nastrada od strane vasih sticenika!!
Esegovic Drago
April 17, 2010 at 23:49
Dragi neznani prijatelju Amtrak da sam znao na sta cu naici u ovom tvome tekstu najradije ga ne bih niti procitao.
O.K. Slazem se s tobom a prije sa samim sobom da se mora pronaci nacin za reduciranjem”nepotrebnih nam zivotinja”po gradovima bez obzira gdje ti gradovi bili.
A ovo drugo da neko iz Sape pokusava implementirati radikalne ideje,pa jarane sam si napisao da im to diktiraju bogate krscanske drzave i to je nedvosmisleno tvoje misljenje,e onda po meni i ti si jedan radikal samo neke druge vrste.
S kojim pravom pises u ime drugih gradjana BiH da ne spavaju i jedu sa kucnim ljubimcima. Mene sto se tice ja spavam samo sa mojom zenom i za druge se ne brinem puno sem ako ne zatraze moju pomoc.
Sto se tice tih tzv.svinjokolja oduvijek mi je to bilo uzasno,ali evo vec sada oni koji su to bili naviknuti mozda hiljadama godina Slavonci skoro pa placu jer ako zele uci u Evropsku uniju moraju prestati sa tim nacinom ubijanja zivotinja.
Takvih i slicni informacija imas svaki dan na pretek,ali htjeli to ili ne Evropska unija grabi naprijed sa svim gradjanima skupa a ne sa krscanima kako navodis ti,na kraju krajeva nisu svi ni krscani iako nose krscanska imena ukratko pravi se skup drzavva po mjeri svakog covjeka a na kraju i zivotinja,zasto ne?Na Noinoj arci uz ljude bile su i zivotinje.
Nego ti jarane iz radikala druge vrste spoji se sa ostalim nasim nasim gradjanima i stvorimo jaku opoziciju i vidjeces grad ce zivnuti i procvjetati.
Prije ulaska u Evropsku uniju i Italijani su imali i vece probleme od nas
imali su i oni razne sape i sapice dok se lova nije isparila,eee a onda je opzicija napravila svoj dio posla i rezultat svega je taj da se pozelim vidjeti i obicnih golubova a da ne pricam o psima lutalicama,nijednog nisam vidio vise od deset godina.
miro
April 18, 2010 at 09:28
Amtrak,kad podesavas vrijeme na ljetno ili obratno ne zaboravi da godine pomjeris ostanu ti negdje podosta unazad.
Amtrak
April 18, 2010 at 12:09
Dragi Drago,
eto ipak si se slozio sa jednim dijelom mog izlaganja tako da nije bilo uzalud sto si taj tekst procitao!Ti si pravi normalni Bosanski narodni covjek koji spava samo sa svojom zenom ili dok te neko ne pozove upomoc kako sam kazes,kakva vrsta radikala si sad ti sam ocjeni.Nepisem ni u cije ime nego excluzivno u licno svoje i imam potpuno pravo da se neslazem-slazem sa odredjenim ponasanjem ljudi i da to isto volim-nevolim!Ako neko spava i jede zajedno sa svojom zivotinjom to je ocigledno njegova stvar,ali ja sam ubjedjen da to nije ispravno,pa eto i ti sam spavas samo sa svojom zenom dok te neko ne pozove upomoc.Sad se postavlja pitanje zasto i ti nespavas i nejedes zajedno sa zivotinjama ili to mozda radis ali te samo stid iznijeti na vidjelo???
Vidim iz tvog teksta da se gnusas svinjokolja koji su stari hiljadama godina na nasim podrucjima sto na jednu stranu u potpunosti podupire moj dio price,a to je da su narodni obicaji i tradicija vazniji i stariji od bilo kojeg zakona,pa na tradicijama i obicajima su zasnovane mnoge od tih Evropskih zemalja u koje bi ti tako Drago usao i postao neko drugi!Samo neide to bas tako moj Drago,jer ti i ja i svi oni ini Balkanci smo samo bas to za njih BALKANCI!I nema veze koliko se neki nasi ljudi trudili da ljube tu Evropu u zadnji kraj mi smo bili i ostacemo za njih samo BALKANCI!
Vidim da ti osim svinjokolja klanje kurbana nesmeta,da li je to zato sto vise volis svinje ili je zato sto ti nije Drago ime???
Nepoznajes situaciju u Napulju jer tvoja generalizacija stanja u Italiji vezana za pse lutalice je nasumicna i neosnovana!
U Evropi se pravi skup drzava po mjeri bogate elite a ne radi tebe i mene,citaj novine od prve do zadnje strane,a ne samo crnu hroniku i sport!Nego ti jarane Drago vrati se svojoj tradiciji i sjeti se svoje historije,jer covjek bez historije je covjek bez buducnosti!
Sto se tice pasa lutalica,taj goruci problem treba sto prije rjesavati na najbolji moguci nacin,jer ja se bojim za sigurnost svoje djece,ti se mozda nebojis jer nezivis u Bosni ili si na drugi nacin izolovan od tog problema.SAPCI i njima slicni odrzavaju status quo vec predugo da bi se ta situacije mogla dulje zanemarivati!
Esegovic Drago
April 18, 2010 at 18:10
Amtrak-procitaj pazljivije,slozio sam se prvenstveno sam sa sobom pa tek onda sa ostalima po pitanju pasa lutalica,pa onda nedaj boze i tigrova i drugih “napusteni “zivotinja,napisao sam pod nnavodnicima napusteni a da nisu to,nego se radi o zivotinjama iskocenim nekontrolisano,a kad je tako onda se uvijek nadje neko iz dokolice sablaznjiv pa da ih toboze stiti.
Kad su tako inteligentni ti zastitnici zivotinja,zasto nisu zapoceli taj svoj casni posao mnogo ranije kad je broj tih zivotinja bio daleko manji.
Neznas ni ti,a oni nece priznati.
Radi se o tome sto ta njihova ljubav prema zivotinjama nije bila razvijena iz jednostavnog razloga jer se tada nije imalo novaca.
Sto se tice tvog razmisljanja oko drzanja zivotinja u kuci ili stanu sada si se malo popravio ali opet ti zelim reci:pusti kraju svako ima svoje to i nije stvar za jednu vrstu rasprave na ovako javan nacin a ako te interesuje stanje mene i moje familije po pitanju kucnih ljubimaca pa imamo akvarijum sa skromnim brojem ribica i jednu poluinvalidnu macku a koja je kod nas postala gazdarica u kuci. A to je iz razloga kad smo svi vani iz razloga nasih obaveza ona je uvijek u kuci a kad neko ima u kuci pusti je vani sve pod kontrolom i tako sve do ko zna kada,plus ova macka ima i uredan pasos pa se sa nama moze vozikati uzduz i poprijeko po svijetu a nazalost zakoni nedozvoljavaju nekim ljudima niti da promole nos iz sopstvene avlije eto vjerovali ili ne svijet moze biti i takav.
Sto se spavanja tice opet ponavljam ne spavam sa zivotinjama,spavam sa mojom zenom,a zivotinje na svom mjestu a ovo sto sam prethodno napisao u smislu pomoci,pa nisam mislio o seksistickom nacinu pomoci,nrgo pomoci u pravom smislu rijeci.
Sto se tice Napulja i uopceno Italije i njihovi medjuodnosa ja evo sam ovdje vec 20 g.ali se redovno klonim te “problematike”,biram uvijek neki moj put,to je neki manje ili vise vidljiv politicki proces medju njima koji traje vec odkada Italija postoji,daleko od mene a jos dalje od tebe,pa slijedeci put ako nesto zelis reci o njima onda to duboko prouci.
Ne svidja mi se ni tvoje rezonovanje za to “takozvano” diktiranje od strane bogatih “krscanski”drzava,pa je..a ti zar ostale civilizacije ne drze razne zivotinje bilo u kuci bilo iko kuce???
I sad ono najvaznije da ti objasnim koje ko i odakle i koliko.
U ona ruzna kokuzna ratna vremena tamo kod nas mnogi “nasi”ljudi ovdje su klonuli duhom i to ne malo na mudra pitanja ovdasnjih “ljudi”ko su i odakle su..’?
Odgovori su im uvijek bili razliciti od prave istine,meni licno su isla na zivce takva pitanja pa je moj odgovor uvijek bio da sam iz Zenice podvuceno sa rijeci s ponosom.Nekada su me gledali sa podsmijehom ali sada ja ubirem neke moralne kamate,sto ti to moze znaciti da covjeka nemozes promijeniti ako to sam ne zeli.
Pa onda ono o svinjokolji a sada i o klanju kurbana,pa to mi je isti vrag i ne gledam na to sa gnusanjem kako mi nametnu ti,nego gledam na to sa odredjenom nespremnoscu da prisustvujem takvim ritualima jer nisam nikad bio neki tradicionalista u tom smislu,a meso svake vrste volim jesti.
Sto se tice ovog imena gore bilo bi me stid da je tudje,ja upotrebljavam samo domace i svoje,mogu samo dopisati nadimak-Seltik
Simpatican si ali prouci neke stvari malo dublje,pozdrav iz Parme
Amtrak
April 18, 2010 at 23:09
Drago,
nema problema razumijemo se u svakom slucaju,mislim da si u pravu netreba o tome nadugo i nasiroko ovde i na ovom mjestu!
A samo da pomenem ja sam po prirodi tradicionalista i volim sve obicaje i praznike od bozica do bajrama i uskrsa pa opet iznova,a normalno uz te praznike i sve obicaji koji idu,a sa vremenom ce nam ih zabraniti!
Topik je bio psi lutalice i kako ih se rijesiti dok neko nije nastradao.
miro-doskocica ti para vrijedi,ali vidjecemo ko ce vracati kazaljke od sata unaprijed ili unazad kad se utrci u tu Europu(u sta duboko sumnjam) jer mi bas nekako zvucis kao da si kramponima dobro zakopao u zemlju da ti slucajno start za utrku ne izmakne!
Esegovic Drago
April 19, 2010 at 01:25
Ma covjece Amtrak,pa svi mi iz ex YU smo tradicionalisti ali razumi da i ostali imaju svoju kulturu i tradiciju pa onda pomnozeno sa brojem svih drzava dosada,a koje su clanice ujedinjene Evrope a onda svaka od ovih drzava ponaosob ima svoje nac.manjine itd.
U pravom smislu rijeci,igre bez granica i onda najbolje jezik u korice i pomalo se stapati sa ostalima a uvijek pamtiti i odrzavati ono svoje ja.
Nemoj biti pesimista oko ulaska tog u UE jer nisi kriv ti,prepusti drugima da o tome rasudjuju a ako nemogu pa brate mili niiko nije nezamjenjiv poslije neuspjesnih valjda dodje red i na nekoga koje uspjesan.
A o tradicijama,pogotovo u nasoj Zenici nemoras mi objasnjavati niti ti niti bilo tko drugi jer sam tamo zivio do moje navrsene 31 godine i shodno mome tamo prozivljenom zivotu protracio sam sve moguce bajrame,bozice,uskrse-vaskrse,i druge a bilo nas je u Zenici ako ne grijesim pripadnika 17 raznih nacija,tako da mojim dolaskom ovamo vec onda prije 20 g.ja sam bio Evropejac bez da dozvolim da mi neko soli pamet na ovaj ili onaj nacin.
A ovaj tvoj odgovor miri u vezi tog sata,ma pusti se i toga covjek ima dosta godina iza sebe pa je nabrzaka sklepao onu doskocicu,ali i stoji dobro nema se sta reci a sve dobronamjerno.
Nadam se da smo se dobro razumjeli nas dva,ali sta cu boze moj ako se javi opet onaj Mrgud.
Pozzzz
Amtrak
April 19, 2010 at 11:44
Pozdrav Drago,
ma razumjeli smo se ja i ti u svakom slucaju,jer vidim da si parlamentarac.Nema nista bolje od zdrave rasprave bez uvreda i sa postovanjem prema sagovorniku!Problem sa mojim gledanjem ulaska u Evropu je taj da nas vode diletanti i hostapleri a pored njih nam se uvaljuju raznorazne organizacije koje su direktno nametnute iz inostranstva.Moje glediste vezano za pse i ostale zivotinje je jednostavno,bioloskom evolucijom smo se mi humanoidi razvili na najvisi nivo iznad svih ostalih zivih bica i shodno tome mi drzimo pse na lancu ili povotcu da je razvoj tekao drukcije pretpostavljam da bi mi bili ti koji bi zavrsili na lancu!
Da se osvrnem na jedan detalj u intervjuu Snezane Markovic-organizator SAPE u kojem ona direktno poistovjecuje i stavlja na isti nivo vrijednosti nas i pse,kada je rekla da je nekakav vozac udario psa i nije se ni osvrnuo da mu pomogne a kao tako bi uradio i da ubije covjeka itd..(mozes naci taj detalj u gornjem tekstu)Dok se u svakom slucaju gnusam klasicnog mucenja zivotinja,ja na drugu stranu nemogu i necu da se stavljam na isti nivo vrijednosti sa drugim bicima osim ljudi!Sada dolazimo do tog detalja iz kojeg ste ti i miro vjerovatno neshvatajuci sa kojeg stanovista ja polazim,pretpostavili da sam radikalan i da dolazim iz kamenog doba-opaska vracanje kazaljki!
Iz licnog iskustva znam i moja tvrdnja i dalje stoji i cekam da je neko sa dobrom argumentacijom pobije,da su takva udruzenja organizovana samo u bogatom krscanskom svijetu prevashodno u anglikanskim drzavama.Moja tvrdnja nije isla dalje od toga,nisam zadirao u vjerske niti nacionalne razlike,a kamoli sta radikalnije,to je cinjenica!Znam njihov nacin rada do u same detalje koji ima skrivene planove a to sve pod paravanom ljubavi za zivotinje!
Samo navodim da se u Americi neke vrste pasa oduzimaju od vlasnika pod izgovorom da ih spasavaju od nemarnih vlasnika,iako je kasnije na sudu pod obiljem dokaza utvrdjeno da su psi bili fantasticno dobro uhranjeni i odrzavani na visokom nivou,a sve te pse po 70-setak njih su vec sutradan bez naloga suda humano ubili injekcijom samo zato sto su bili odredjene rase itd..itd..
Kao sto Mirsad navodi u svom tekstu ta i takva otudjenja od drustva dovode do radikalizma koji je kasnije tesko odbaciti i iskorjeniti,na kraju sa izvinjenjem moram priznati da sam pored klanja za Bozice i za Kurban Bajram zaboravio jedan od meni najdrazih praznika a to je 1 Maj prema idejama takvih drustava nema ni 1 Maja!!Davno je moja Majka,kada su joj doktori rekli da nesmije pusiti rekla a sta cu raditi pa to mi je najdraze i to mi je sve!!Sto se tice Evrope iskreno volio bih da grijesim,ali……
Jos jednom pozdrav i tebi a i miri!!
Esegovic Drago
April 19, 2010 at 14:08
Svaka cast Amtrak,neka samo nije kako sam mislio prije.
Kasim (prvi tim)
April 19, 2010 at 22:09
Citam ove tekstove i razmisljam, kakva je ova nasa drzava.Po zadnjoj statistici, mi smo najsiromasnija zemlja u Evropi, poslije Albanije.Racuna se B.N.D. po glavi stanovnika.Neki kazu, da smo cak presli i kriticnu zonu, ali nas odrzavaju rodbinski cekovi iz dijaspore.Sve je vise narodnih kuhinja, a cujem da se planiraju i dalje.Mi smo administrativna drzava i protektorat, sto znaci da ni jednu odluku ne mozemo donijeti sami bez medjunarodnog posrednika. Industrijska, a i ostale grane proizvodnje su nam svedene gotovo na individualne.Znaci, jad i cemer.Dosli smo u poziciju da se borimo za fizicki opstanak.
I mi kao takvo drustvo, najednom imamo potrebu i osjecaj prema zivotinjama, stvaramo neka udruzenja da se pomogne istim.Velika je nasa briga, a imamo veliki strah sta ce nam reci Evropa za nas odnos prema jadnim zivotinjama.Sve se ovo oglasava velikim slovima, ne bi li dosla koja donacija za isto.I, mi, dusebriznici, naveliko raspredamo kako se nehumano ponasamo prema tim zivotinjama, koje nas opet ujedaju, napadaju, prenose razne bolesti i slicno.I vrlo mi je cudno jos nesto.Kako niko nije za vrijeme rata obavijestio Brizit Bardo (ona je predsjednik svjetskog udruzenja za zastitu zivotinja) da se kod nas u ratu ubijaju i psi.Ima nekoliko snimaka iz Sarajeva, gdje pogodjeni psi umiru.Istu je trebalo obavijestit da nemaju sta da jedu, da se nenormalno kote, i da nesto ucini.
Niko nije urgirao kod nje.A i kako bi kad je bio rat.Evo sad nema rata, situacija je cinimi se ista samo se ne puca.A mi, jadni gladni i zedni, vodimo problem, o napustenim jadnim psima.
Nekako mi nista ne stima.Bavimo se temama koje se rjesavaju za tren, a mi od njih pravimo tragediju.I svi se pitaju kao, sta ce reci Evropa.Da vam ja odgovorim.
NISTA…..bilo sta da uradimo, za njih ce to biti normalno.Jer kad nas,gledate ocima onakvim sto nas oni gledaju, sve ce vam biti jasno.
Amtrak
April 24, 2010 at 15:44
Kasime iz prvog tima,
evo napokon sastavih malo slobodnog vremena pa da malo prokomentarisem tvoj tekst.
Slozio bih se sa tvojom konstatacijom da smo mi kao gradjani drzave B&H u veoma nezavidnom polozaju,samo da dodam da bi uskoro nas trebalo zakonom zastiti kao rijetku zvijerku kojoj prijeti istrebljenje! Mi imamo mnogo..ponavljam mnogo prioritetnijih problema o kojima se trebamo pobrinuti da bi napokon mogli zivjeti na jednom zadovoljavajucem nivou.Nazalost ali ovaj problem sa psima lutalicama je veoma aktuelan,k’o sto si sam napisao psi lutalice su odavno postali opasni za ljude.Ja sam ubjedjen da se isti moraju pokupiti i eliminisati na najefikasniji nacin,pa neka onda raznorazni SAPCI sterilisu sami sebe i objasnjavaju da je to humano,koji apsurd,bezbel im je to gore navedena Brizitka utuvila u glavu! Evo ja cu opet o tim individuama koji sebi daju za pravo da odlucuju u ime drugih,odakle njima pravo da se brinu za moju macku i kornjacu koje imam kao ljubimce?Ja koliko znam da ovo dvoje nisu glasali i izabrali neko trece lice da ga stiti od mene kao njihovog vlasnika,koja ironija!Kao za primjer,oni uveliko lobiraju da se zabrani Spanska korida koja im je trn u oku,ali nemogu nikako to postici,pa ipak Spanija je u Evropi!Sada to preslikajmo u nasem slucaju,ja cu se licno zalagati da se sve stare tradicije i obicaji vezani za sportske zivotinje u B&H odrze i ocuvaju kao takve i kada udjemo u Evropu…???Ocigledno je,po ugledu na Spaniju da svaka drzava moze ugraditi u zakon vezan za zivotinje i amandmane koji ce poblize definirati i razjasniti odredjene potrebe i navike B&H naroda vezane za iste!
Kao po nekom pravilu B&H politicari su samo preuzeli jedan takav zakon(u ovom slucaju iz Hrvatske) usvojili ga bez imalo razmisljanja samo da bi udovoljili drugima i bili blizi toj sve daljoj Evropi!
lejla
August 21, 2010 at 11:41
super to sto radite za zivotinje thnx
OBRALIĆ BEHAUDIN MAGLAJ
February 6, 2011 at 11:20
Građani moraju znati da su psi nekad i pametniji od pojedinaca , da znaju biti bolji prijatelji od komšije i pojedinaca , i psi barem šute kad im se priča i vesele se , dok su pojedinci gori od njih , Psa ne diraj kao i čovjeka , biti , če jedni drugom zahvalni , , psu progovori lijepu riječ ,prije če ti se javiti od pojedinca čovjeka , pas je dobročudan i ima pamčenje ,zato mu se javi lijepim riječima i poklonom za pojesti , Primjetiliste ,kako mu je drago kada ga nahranite i okupate , postajete vječni prijatelj , a to nije mala stvar , jer pojedincima to ne možete dokazati , jer su okrutni prema psu i drugim životinjama.i moraju biti uplašeni pa čak ugriženi u odbrani psa koji je napadnut . Pas ti je kao i čovjek kojii ne želi da ga niko ne uznemirava , a želi ljubav i pažnju, tako i reaguje kao čovjek , štiti svoj integritet . to je tako , Držim pse 50 godina , iz iskustva vam pričam , da ga nisam istukao , nebi me ugrizao ,a danas ih još više volim i biti ču i potencijalni zaštitnik svih životinja pa čak i prema mogučnostima i njihov pravni branitelj ,
molerkeramicar@yahoo.com
July 25, 2012 at 08:13
dobro stitite jedne zivotinje pse a ko ce da zastiti zivotinje od kojih narod zivi kao sto su napadi na ovce koze i kokosi.
jutros se dogodio masakr 4-5 po redu u zadnje 2 godine a to je napad na kokosi desavalo se da su kokosi u basti ogradenom zicom psi udu preko zice i naprave masakr preskoce ali koke posto su na vani i dan bude dio njih se razbjezi ali kad ude u kokosinjac onda nomogu izic jutros u takode usla dva psa u kokosinjac prokopale ispod i usli koga ja sad da teretim da mi nadoknadi stetu koju su mi nanijeli jer su koke jos i nosile